Os Uma
Autor: Anthony de Mello

Promatrajte se. Ranije sam rekao da je samopromatranje vrlo divna i izvanredna stvar. Nakon nekog vremena se više nećete uopće morati truditi jer ćete, u skladu s razbijanjem svoje iluzije, početi shvaćati stvari koje se ne mogu opisati. To se zove sreća. Sve se mijenja i vi postajete ovisni o svjesnosti.

Postoji priča o učeniku koji je prišao svojem učitelju i rekao: „Možeš li mi reći nešto mudro? Možeš li mi reći da ćeš me voditi na mojem putu?“ To je bio učiteljev dan šutnje te je on podignuo blok za pisanje na kojem je pisalo svjesnost. Kad je učenik to vidio, rekao je: „Ovo je prekratko. Možeš li to malo proširiti?“ Stoga je učitelj uzeo blok u ruke i napisao: svjesnost, svjesnost, svjesnost. Učenik je na to rekao: „Da, ali što to znači?“ Učitelj je ponovo uzeo blok i napisao: svjesnost, svjesnost, svjesnost znači – svjesnost.

To je ono što znači promatrati sebe. Nitko vam ne može pokazati kako to činiti jer bi vam tada pokazivao tehniku, programirao vas. Ali, promatrajte sebe. Kad pričate s nekim, jeste li toga svjesni ili se jednostavno poistovjećujete s time? Kad se naljutite na nekog, jeste li svjesni svoje ljutnje ili se jednostavno poistovjećujete s njom? Kasnije, kad uhvatite malo vremena, proučite li svoje iskustvo i pokušavate li ga razumjeti? Odakle je došlo? Što je donijelo? Ja ne znam za nijedan dugi način do svjesnosti. Čovjek mijenja samo ono što razumije, a potiskuje ono što ne razumije i ono čega nije svjestan. Vi se ne mijenjate. Ali kad nešto shvatite, to se mijenja.

Ponekad me pitaju: „Je li porast svjesnosti postupna stvar ili je to nešto što dođe iznenada?“ Postoje neki sretnici koji to uvide u trenu. Jednostavno postanu svjesni. Drugi napreduju postepeno, pomalo, sve više i više i počinju vidjeti stvari. Iluzija se raspršuje, fantazije nestaju i oni počinju uviđati činjenice. Ne postoji tu neko opće pravilo. Prenijet ću vam jednu poznatu priču o lavu koji je naišao na stado ovaca među kojima je otkrio drugog lava. Tog drugog lava su u stado dovele ovce dok je on još bio mladunče. Blejao je poput ovce i trčkarao uokolo poput ovce. Pridošli lav je krenuo pravo na njega i, kad su se našli jedan ispred drugog, lav-ovca je počeo drhtati. „Što radiš među tim ovcama?“ upitao ga je pridošlica, a ovaj je odgovorio: „Ja sam ovca.“ Novi lav mu je odgovorio: „O, ne, nisi. Ideš sa mnom.“ I tako je on tog lava-ovcu odveo do jezerca i rekao mu: „Gledaj!“ A kad je lav-ovca ugledao svoj odraz u vodi, glasno je zarikao i transformirao se u trenu. Više nikad nije bio isti.

Ako ste sretnik i bogovi su vam naklonjeni ili ako ste obdareni božanskom milošću (upotrijebite bilo koji teološki izraz, po vašoj želji), mogli biste odjednom shvatiti tko je „ja“ i više nikad nećete biti isti. Nikad! Ništa vas više neće moći dotaći i nitko vas više nikad neće moći povrijediti.

Nećete se bojati nikoga i ničega. Nije li to izvanredno? Živjet ćete poput kralja, poput kraljice. To je ono što znači „živjeti kao kralj“, nikakve gluposti poput objavljivanja vaše fotografije u novinama ili posjedovanje ogromne količine novca. To su budalaštine. Ne bojite se nikoga jer ste savršeno zadovoljni time što ste nitko. Boli vas briga za uspjeh ili neuspjeh. Oni ne znače ništa. Čast, sramota, to ne predstavlja ništa. Ako sebe pravite budalom, to također ne znači ništa. Nije li to divno stanje bivanja? Neke osobe do tog cilja dolaze velikom mukom, korak po korak, tijekom mnogih tjedana i mjeseci samosvjesnosti. Ali, obećat ću vam jedno: ne poznajem niti jednu osobu koja je odvojila vrijeme za svjesnost, a koja nije vidjela razliku unutar nekoliko tjedana. Kvaliteta života tih osoba se promijenila pa se više ne moraju oslanjati na vjeru. Oni to vide – drugačiji su. Reagiraju drugačije. U stvari, reagiraju manje, a djeluju više. Vide stvari koje nikad prije nisu vidjeli.

Postat ćete energičniji, življi. Ljudi misle da će, ako nemaju želja, postati fikusi dok, u stvari, otpuštaju napetost. Riješite se svojeg straha od neuspjeha, vaše napetosti zbog uspjeha i bit ćete svoji. Opušteni. Nećete voziti s podignutom ručnom kočnicom. To je ono što će se dogoditi.

Postoji jedna izreka Tranxua, velikog kineskog mudraca, koju sam naučio napamet, a koja kaže: „Kad strijelac gađa bez natjecanja za nagradu, on posjeduje sve svoje vještine; kad gađa da bi osvojio mjedenu kopču, on je već nervozan; kad gađa za zlatnu medalju, on oslijepi, vidi dvije mete i izluđen je. Njegove se vještine ne mijenjaju, ali nagrada ga razdire. Njemu je stalo stalo do nje! On više razmišlja o pobjedi nego o gađanju i ta potreba za pobjedom mu oduzima moć.“ Nije li ovo prikaz većine ljudi? Kad živite za ništa, imate sve svoje vještine, svu svoju energiju, opušteni ste, nije vam stalo, ne marite hoćete li pobijediti ili izgubiti.

Sada postoji ČOVJEK koji živi za vas. Na to se svodi cijeli život, a to može proizaći samo iz svjesnosti. U svjesnosti ćete shvatiti da čast ne vrijedi ni pišljiva boba. To je društveni tradicionalizam i to je sve. Iz tog se razloga mistici i proroci nikad nisu zamarali time. Čast ili sramota njima ne znače ništa. Oni žive u drugom svijetu, u svijetu probuđenih. Uspjeh i neuspjeh za njih nemaju nikakvo značenje. Njihov je stav: „Ja sam magarac, ti si magarac, u čemu je problem?“

Netko je jednom rekao: „Tri najteže stvari za ljudsko biće nisu fizički napori ili intelektualna ostvarenja. To su, prvo, vraćanje ljubavi za mržnju; drugo, uključivanje isključenog; treće, priznati kad si krivu.“ Ali to su najlakše stvari na svijetu ako ih ne poistovjećujete sa sobom, sa „ja“. Možete reći stvari kao što su: „U krivu sam! Da me bolje poznaješ, vidio bi koliko sam često u krivu. Ali što očekivati od magarca?“ Ali, ako se ja ne poistovjetim s tim vidovima sebe i „ja“, ti me ne možeš povrijediti. U početku će staro uvjetovanje izlaziti na površinu i vi ćete biti depresivni i tjeskobni. Tugovat ćete, plakati i sve ostalo. „Prije prosvjetljenja sam bivao deprimiran; nakon prosvjetljenja sam i dalje bivao deprimiran.“ Ali postoji razlika: više se ne poistovjećujem s time. Znate li kolika je to razlika?

Vi ćete izaći iz sebe i gledati tu depresiju ne poistovjećujući se s njom. Nećete učiniti ništa kako bi ju odagnali; potpuno ste voljni nastaviti sa svojim životom dok depresija prolazi kroz vas i nestaje. Ako ne znate što to znači, zaista se imate čemu radovati. A tjeskoba? Evo je, stiže, a vas nije briga. Kako neobično! Tjeskobni ste, ali vas to ne uznemiruje.

Nije li to paradoks? A vi ste još i voljni pustiti taj crni oblak da uđe u vas jer, što se više opirete, dajete mu veću moć. Voljni ste promatrati njegov prolazak. Možete biti sretni u svojoj tjeskobi. Nije li to ludo? Možete biti sretni u svojoj depresiji. Ali, ne možete pogrešno doživjeti sreću. Smatrate li da je sreća uzbuđenje ili ushit? E, to je ono što uzrokuje depresiju. Zar vam to nitko još nije rekao? Uzbuđeni ste i to je u redu, ali samo pripremate teren za svoju slijedeću depresiju. Uzbuđeni ste, ali zajedno s tim uzbuđenjem prihvaćate i tjeskobu koja slijedi: Kako da ta sreća potraje? To nije sreća, to je ovisnost.

Pitam se koliko ne-ovisnika sada čita ove riječi? Ako ste imalo poput prosječnih ljudi, onda ih je vrlo malo. Ne gledajte s visoka alkoholičare i ovisnike o drogama jer ste vi možda jednako ovisni. Kad sam prvi put zavirio u taj novi svijet, bilo je zastrašujuće. Shvaćao sam što znači biti sam, bez mjesta za odmor, kako je to svih pustiti na miru i biti miran, kako je to ne biti netko poseban nekome i voljeti svih – jer ljubav to radi. Jednako obasjava dobre i loše; čini da kiša pada jednako na svece i grješnike.

Može li ruža reći: „Mirisat ću dobrim ljudima, ali ću zadržati miris kad me pomirišu oni loši“? Ili, može li svjetiljka reći: „Obasjat ću samo dobre osobe u ovoj prostoriji, ali ne i one loše“? Ili, može li stablo reći: „Pružit ću sjenu dobrim ljudima koji počivaju u mojem podnožju, ali uskratit ću je lošima“? To su prikazi onoga što se naziva ljubavlju.

To je oduvijek bilo oko nas, promatralo nas je iz knjiga, ali mi nismo obraćali pažnju jer smo toliko uronjeni u ono što naše društvo u svojim pjesmama i poemama naziva ljubavlju. A to uopće nije ljubav, to je suprotno od ljubavi. To su želje, kontrola i posesivnost. To su manipulacija, strah i tjeskoba, to nije ljubav. Uči nas se da sreća izgleda lijepo, da je poput luksuznog odmarališta.  Ona nije to, ali mi na suptilne načine činimo da naša sreća ovisi o drugim stvarima, kao vanjskim, tako unutarnjim. Kažemo: „Odbijam biti sretan dok moje neuroze ne prođu“. Imam dobru vijest za vas: Možete biti sretni upravo ovog trena, ZAJEDNO S neurozom. Želite li još bolje vijesti? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne doživljavate ono što se u Indiji naziva anand – blaženstvo, blaženstvo. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg vi baš u ovom trenutku ne doživljavate blaženstvo, a to je zato što se usredotočujete ili mislite na ono što nemate. Inače biste osjećali blaženstvo. Vi se usredotočujete na ono što nemate, a upravo sada posjedujete sve što je potrebno da biste bili blaženi.

Isus je laicima, gladnima i siromašnima govorio smisleno. Donosio im je dobre vijesti: tvoje je da uzmeš. Ali, tko sluša? Nikoga to ne zanima, radije bi spavali.

Izvor: De Mello Spirituality Center

Anthony De Mello rođen je 1931. godine u Bombayu u Indiji. Studirao je filozofiju u Barceloni (Španjolska), psihologiju u Chicagu (SAD) i duhovnost na Sveučilištu Gregoriana u Rimu (Italija). Tijekom svoga života vodio je mnoge terapijske tečajeve u kojima je sjedinjavao iskustva iz psihologije i duhovnosti. Umro je 1987. godine u New Yorku. Njegove knjige prevedene su na sve vodeće svjetske jezike, uključujući i hrvatski. Prenosimo vam neke isječke iz njegovih knjiga uz posebnu dozvolu De Mello Spirituality Centra.