Tranzicijske inicijative za održivu budućnost

Os Uma
Autor: Irena Dujmušić

Ponekad ćemo u medijima naići na vijesti o nekim „čudacima“ koji su se udružili pa su na primjer izgradili kuću od recikliranog materijala ili su recimo zauzeli neku javnu površinu kako bi tamo sadili povrće. Takve će nas vijesti zapanjiti i zadiviti, pa ćemo maštati kako je to biti neovisan i samodostatan. Rijetki će se odlučiti na idući korak, iako su se ljudi diljem svijeta već odavno udružili kako bi živjeli u slobodnijem i sretnijem društvu, lišenom potrošačke groznice, koji uživaju u razmjenama materijalnih i nematerijalnih dobara kako bi osigurali opstanak kako čovječanstva, tako i svijeta. Kako bi doprinijeli slobodnijem i sigurnijem društvu, govorit ćemo o ovom pokretu, o tranzicijskoj inicijativi, koja je nastala kao odgovor na sve veću prijetnju velike globalne ekonomske krize.

Od kada je 2006. začeta ova ideja, diljem svijeta nastale su lokalne zajednice koje su počele raditi projekte na području hrane, transporta, energetike, obrazovanja, stanovanja, umjetnosti i još mnogo toga, a kao odgovor na globalne izazove klimatskih i gospodarskih problema te smanjenja zaliha energenata. Jednostavno – ljudi su uzeli stvari u svoje ruke, umjesto što su sjedili kod kuće i žalili se na sve što u današnjem svijet ne valja. Ono što je važno istaknuti je da su se udružili, što je ključno, i poduzeli su konstruktivne korake. Osim što su osigurali duhovni i psihički oporavak kroz rad, osjetili su i sreću, zadovoljstvo i sigurnost zbog neovisnosti o konvencionalnom načinu života koji je više nalik ropstvu, a također i ponovnu povezanost s ljudima, što je u današnjem otuđenom svijetu prava rijetkost. Treba reći i da tranzicijski pokret ne gleda samo dobrobit pojedinca ili grupe, već svojim djelovanjem utječe na cijelu zajednicu, selo ili grad, čineći ga jačim i uspješnijim.

Tranzicijski se pokret događa doslovno diljem svijeta, u više od tisuću vrlo raznolikih zajednica i tranzicijskih gradova, u preko 40 država, gdje tisuće i tisuće ljudi djeluje zajedno kako bi stvorili svijest o klimatskim promjenama i mogućoj nestašici nafte, kreirajući pritom široku paletu lokalno inspiriranih i kreativnih projekata. Svaki tranzicijski grad ili inicijativa ima visok stupanj autonomije. Da bi mogao dobiti službeni naziv tranzicijskog grada ili inicijative, određeni kriteriji moraju biti ispunjeni. No, ne postoji ništa čime bi se zaustavile ili osporile „neslužbene“ inicijative koje koriste ideje nadahnute tranzicijskim gradovima, niti ne bi trebale. Svaki napor uložen u poboljšanje uvjeta života i bolju budućnost čovječanstva i planeta je dobrodošao.

Tranzicijska inicijativa – prelazak na bolje i sigurnije

2004. godine permakulturni dizajner Rob Hopkins zadao je svojim studentima zadatak da primjene načela permakulture na problem dostizanja vrhunca iskorištavanja nafte. Naime, prema teoriji američkog geofizičara Hubberta, svijet će se suočiti s vrhuncom proizvodnje nafte, nakon čega će početi padati, a to će se dogoditi bez obzira radi li se o geološkim ili ekonomskim razlozima, no najvjerojatnije je da će se dogoditi zbog oba razloga. Dakle, studenti su trebali napraviti akcijski plan za energetsku krizu svog grada Kinsale u Irskoj. Prionuli su na zadatak i razvili su plan za održivu budućnost svog grada u oblastima proizvodnje energije, zdravlja, obrazovanja, gospodarstva i poljoprivrede. Dvoje njegovih učenika, Louise Rooney i Catherine Dunne, razvili su koncept „Tranzicijskih gradova“ te su predstavili svoje ideje gradskom vijeću, koje je odlučilo usvojiti plan rada prema energetskoj neovisnosti. Hopkins se potom preselio u svoj rodni grad Totnes u Engleskoj, gdje je s Naresh Giangrandem razvio ove koncepte kao tranzicijski model. Godine 2006., tranzicijski grad Totnes postao je prva tranzicijska inicijativa. Nakon toga je osnovao dobrotvornu organizaciju „Transition Network“ čija je uloga inspirirati, poticati, povezivati, podržavati i obučavati zajednice koje se žele samoorganizirati u tranzicijskom modelu.

Hopkins je jedan od onih koji unaprijed razmišlja, za razliku od većine vladajućih u razvijenim zemljama koji još uvijek misle da dosadašnji način potrošnje energije, emitiranje plinova i katastrofalan utjecaj na okoliš može ići u nedogled. No na sreću po sve nas i naš planet – ne može, čak i ako nafte bude beskonačno, kao što to tvrde neki izvori koji smatraju da se nafta uvijek iznova stvara. Racionalni pregled utjecaja na okoliš, stanje okoliša i energenata, ekonomske nejednakosti, ekološke i klimatske krize kao i ekonomske nejednakosti nam govori da ovakvo sadašnje stanje ne može opstati. Održiv način života je jedini moguć izbor, no važno je da djelujemo odmah, najbolje vrijeme za početak je upravo sada.

Svaki početak koji počinje dobrom idejom je lagan

Oni koji su malo bolje informirani, imat će potrebu odmah nešto promijeniti. Udružit će se s istomišljenicima i potražiti više informacija koje su dostupne na internetu, putem knjiga i priručnika, video materijala ili kod drugih tranzicijskih zajednica. Zatim će napraviti plan koji se može primjeniti u njihovoj zajednici i koji će obuhvatiti važne elemente poput prehrane, energetike, prometa, zdravlja, ekonomske egzistencije i drugo. Potom će pokrenuti praktične projekte poput poljoprivrede koju podržava zajednica, zajedničkog transporta, lokalne valute, razmjenu sjemena, knjižnicu alata, klubove za uštedu energije, gradske voćnjake, poduke iz raznih vještina i slično, što će privlačiti sve veći broj ljudi. Sa sve većim iskustvom jača i svijest čitave zajednice koliko je važno postati energetski i ekonomski neovisan te kako je važno osmisliti model života u budućnosti koja će biti na koristi svima, a ne samo nekolicini ljudi. Tranzicijske inicijative često naglašavaju kako projekti lokalne zajednice ne znače da institucijske vlasti i tvrtke nisu važni, već da će za ljude lokalna zajednica imati najbrži i najveći utjecaj. Na primjer, neće sve zajednice na svijetu imati isti cilj i problem koji žele riješiti. U Europi je to većinom naglasak na neovisnost o energentima i svijest o štetnim emisijama i posljedicama po okoliš, dok je primjerice u Brazilu glavni fokus, no ne i jedini, na osiguravanju obrazovanja i zdravlja za sve, zaštiti bioraznolikosti i jačanju tradicionalne lokalne zajednice.

Ni Hrvatska nije odoljela pozivu za očuvanje planeta i borbi za bolji život, te su neke tranzicijske inicijative zaživjele u nekim gradovima poput Zagreba, Velike Gorice, Bjelovara i Pule. Volonteri i aktivisti u Hrvatskoj održavaju predavanja na kojima se okuplja sve više ljudi, organiziraju se radovi u urbanim vrtovima, održavaju se razne radionice, robne razmjene, ekološke tržnice i knjižnice te se mapiraju lokalni obrti kako bi se ojačala lokalna ekonomija. Tranzicijska se inicijativa polako širi, sve je više zainteresiranih ljudi i projekata, u koje se uvijek možete uključiti i na taj način doprinijeti širenju. Gordana Dragičević, koordinatorica za tranziciju u udruzi Hrvatska permakultura, navodi kako u Hrvatskoj djeluje više tranzicijskih inicijativa gdje su grupe ljudi udružene u namjeri da nešto konkretno naprave u svojem susjedstvu, odnosno da primijene lokalna rješenja na velike globalne probleme – klimatske promjene, energetsku, ekonomsku i društvenu krizu. Ističe da se promjene u ovom dijelu svijeta odvijaju možda previše polako, ljudi su često skloni čekati da netko drugi nešto poduzme pa sve akcije zapravo vode entuzijasti. Upravo zato poziva sve zainteresirane da se uključe, da okupe svoje prijatelje i istomišljenike i započnu s djelovanjem. Pomoć im može pružiti udruga Hrvatska permakultura koja ujedno djeluje kao tranzicijsko čvorište za Hrvatsku i bavi se umrežavanjem tranzicijskih inicijativa u regiji, edukacijom i međunarodnom suradnjom kroz radne grupe organizacije Transition Network. U kontaktu su s ljudima koji nešto žele pokrenuti u svim dijelovima Hrvatske, te s nekoliko inicijativa u BiH, Sloveniji, Srbiji i Makedoniji, koje su u začetku. Gordana Dragičević navodi i neke novitete: “Nedavno smo održali trening za tranzicijske inicijative pod nazivom “Dobar početak za održivu zajednicu” i odaziv je bio odličan, a sudionici još bolji. Sudjelovali su ljudi iz svih krajeva Hrvatske, kao i nekoliko iz BiH, Srbije i Slovenije. Novost je da je sudjelovalo i nekoliko ljudi koji pokreću inicijative u svojim ruralnim zajednicama, jer do sada su inicijative bile samo urbane.” Dodaje da planiraju organizirati još takvih tečajeva, kao i umrežavanje inicijativa, a svi će detalji i kontakti biti objavljeni na internetskoj stranici “milo za drago“.

Dakle, jedan će početni plan uz razmjenu iskustava i učenje narasti do nevjerojatnih razmjera, a sve će izgledati tako jednostavno i logično, zato što to stvarno jest tako. Ovo rade ljudi koji razmišljaju o posljedicama i kojima je stalo da njihov život, kao i život budućih generacija bude bolji i sigurniji. Zajednice traže načine kako smanjiti potrošnju energije, a jedan od odličnih načina je smanjenje ovisnosti o dugačkim lancima opskrbe, te je fokus na lokalnoj proizvodnji. Da bi se ispunio taj uvjet, područje hrane postaje ključno za tranziciju te se teži ka tome da se hrana lokalno proizvodi kako se ne bi nepotrebno trošila nafta za transport. Traže se alternativne lokacije za uzgoj hrane, poput neiskorištenih javnih površina ili parkova. I ne samo hrane, sve se može proizvesti na lokalnoj razini, a ako baš ne može, traže se alternative. Naravno, to otvara mogućnosti za nova radna mjesta i razne druge potrebne infrastrukture. Također, kao što znamo, otpad nije smeće već potrebna sirovina i to je u ovakvim inicijativama dobro poznato, te se nastoji iskoristiti sav otpad. Primjerice, otpad jedne industrije je možda pogonsko gorivo za drugu industriju. Naravno, i kućni i okolišni otpad se reciklira i od njih se rade obnovljeni ili novi predmeti. Ovakvi poslovi su doveli i do ideje o potrebi lokalne komplementarne valute, kao način stvaranja održive ekonomije. Uvođenje lokalne valute ima za cilj jačanje lokalnog gospodarstva i izgradnju međusobnog sustava potpore među neovisnim tvrtkama vezivanjem lokalnih kupaca za lokalne trgovine kao i poticanje lokalnih trgovina da budu izvor dobara i usluga na lokalnoj razini. Naravno, i na ovaj se način otvaraju novi poslovi i radna mjesta, budući da će potražnja porasti.

Ideja tranzicijske inicijative nije samo misao kako će život bez nafte biti nezamisliv, već sasvim suprotno – pokazatelj kako život može biti daleko bolji, sigurniji i i više ispunjen. Život bez nafte se gleda kao mogućnost, a ne kao prijetnja, i to kao mogućnost života lišenog otuđenosti potrošačke kulture koja se temelji na pohlepi, ratovima i mitovima o napretku.

Tranzicijska inicijativa se trenutno odvija u 35 zemalja svijeta i za sada postoji još puno pitanja na koje treba naći odgovor, no na tome se aktivno svakodnevno radi. Gotovo svi su okupljeni oko internetske stranice „Transition Network“ koja umrežuje sve inicijative te pruža potporu i svo prikupljeno znanje. Tranzicija je ipak društveni eksperiment, a oni koji su uključeni tvrde da se početi mora, jer ako će se čekati na reakciju državnih institucija, možda će biti već prekasno. Osim toga, zar se ovom tranzicijom zapravo ne dobiva mogućnost puno boljeg, zdravijeg života? Ključ leži u sinergiji, jer pojedinačni istupi neće biti dovoljni, tranzicijski pokret ostvaruju zajednice ljudi koje zajednički djeluju, koji uče kroz svoj rad, koji shvaćaju da se više ne može samo sjediti i čekati da netko drugi obavi potrebno. Ljudi možda baš poput vas….

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s