Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Možda mislite da svi uglavnom volimo umilne i dražesne stvari, no Japan je zemlja u kojoj se one posebno vrednuju i njeguju kao veliki dio kulture i koje su sadržane u japanskom nazivu kawaii. Ova jednostavna riječ se uglavnom prevodi kao „ljupkost“, no u sebi krije razna značenja i implikacije koji prožimaju tradicionalnu i pop-kulturu, zabavu, odjeću, hranu, igračke, osobni izgled i ponašanje Japanaca.

Kawaii potječe od riječi kawayushi koja se po prvi puta pojavila 1912. i označavala je nešto što je sramežljivo, jadno, ranjivo, zbunjeno, umiljato i maleno. Kawaii je danas sve ono što pobuđuje osjećaje ljubavi, brige i zaštite dok se temelji na neodoljivim fizičkim značajkama djece i mladih životinja.

Povijesno gledano, kawaii se počeo razvijati pojavom novog stila simpatičnog pisanja kojeg su , zahvaljujući pojavi mehaničkih olovaka, počele prakticirati tinejdžerice. To je dovelo do pisanja koje je mnogo finije od tradicionalnog čime se postepeno stvorio trend korištenja okruglih i velikih znakova koji su se danas razvili u popularne tzv. emotikone (emoji – smajlići). Iako je ovakav stil zabranjivan u školama, on se brzo proširio i pronašao svoj put do raznih časopisa i stripova što se poklopilo s rastom popularnosti ljupkih likova kao što je i izrazito simpatičan i slatki lik nazvan Hello Kitty. A svatko tko je ijednom igrao neku Nintendovu igricu se zasigurno susreo s nevjerojatnim nizom ljupkih likova koji žive u svojim svjetovima.

Kaže se da je Yumeji Takehisa, japanski ilustrator, još 1914. krenuo popularizirati i stvarati kawaii. U svojim je ilustracijama bio prvi koji je likovima počeo crtati velike, okrugle oči koje su se do tada smatrale izrazito vulgarnima. Nakon njega, razvio se današnji kawaii, ali i shojo – manga za djevojčice. 70-te godine prošlog stoljeća su bile godine tijekom kojih su se pojavili i ženski autori koji su stvorili novu generaciju ljupkih likova. Velik dio dotadašnjih značajki i karakteristika su ostali isti, no likovi su dobili avanturistički duh i unutarnju snagu. Samopouzdanje je tako postalo željena, ali i pozitivna osobina dražesnih djevojčica. U to su vrijeme publiku činila uglavnom djeca osnovnoškolske dobi, no brzo su se uključili tinejdžeri i mlade odrasle osobe, osobito djevojke.

Tijekom godina, kawaii su prihvatili i odrasle žene i muškarci pa se u današnjoj japanskoj kulturi izražava i pokazuje na razne načine: muškarci briju noge da bi oponašali pubertetski izgled, mnogi pjevači i glumci često imaju dugu kosu, a žene nose velike kontaktne leće ili trepavice kako bi postignule ljupki izraz s velikim, okruglim očima i tako djelovale nevino. Japanci danas gotovo sve što smatraju privlačnim opisuju riječju kawaii („Kako slatko!“). Dapače, jednako će ju koristiti za opisivanje sumo-borca i bebe.

Japanska pop-kultura ima mnogo kawaii idola dok je „Lolita moda“ postala toliko popularna da se i u ostalim dijelovima svijeta od japanskih djevojaka očekuje da tako izgledaju. Riječ je o mješavini  viktorijanske i rokoko mode u kombinaciji s gotičkim elementima kako bi se postigao izgled porculanske lutke iza čega se krije zabranjena seksualnost. Zanimljivo je napomenuti da kawaii uključuje i suprotnosti zbog čega su se pojavile i njegove podvrste:

• guro-kawaii – označava nešto što je groteskno ljupko odnosno nešto slatko i simpatično se prikazuje na uznemirujući i izobličeni način. Obično uključuje težak, kontrastni make-up.
• kimo-kawaii – jezivo ljupko odnosno nešto što je toliko dražesno da postane jezivo.
• busu-kawaii – ružno ljupko. Ovaj stil koristi osjećaj sažaljenja vezan uz kawaii.
• ero-kawaii – seksi ljupko. Ovo je kawaii koji je donekle skriven i uključuje nošenje ljupkog, simpatičnog detalja.

Dakle, kawaii je kultura sentimenta i kontrasta: djevojka može biti ljupka zato što ima madež na licu ili jednu spuštenu čarapu. Danas je to dio i međunarodne kulture jer je u njegovom širenju uvelike sudjelovao i zapad, ali i zato što je kawaii temeljen na univerzalnim slikama djece i malih životinja – svatko se želi osjećati zaštićeno i voljeno. Moglo bi se reći da je kawaii pokušaj oživljavanja idealiziranog djetinjstva.

Moderna tehnologija također primjenjuje kawaii što se lako može vidjeti kod mnogih simpatično dizajniranih robota namijenjenih pomaganju u svakodnevnom životu. Sve ovo ukazuje na to da će kawaii još dugo biti dijelom ne samo japanske nego i svjetske kulture.