Os Uma

Bijela rupa je hipotetički astronomski objekt, koji se smatra suprotnošću crnoj rupi. Ona izbacuje materiju i u njenu unutrašnjost nije moguće prodrijeti izvana, jer bi za to bila potrebna brzina veća od brzine svjetlosti. Ova teorija se istražuje još od 1965. godine.

Ekvivalentno hipotetičkim tahionima, trebale bi postojati bijele rupe ili plakativno „kozmički gejzeri“, kao moguća matematička rješenja za jednadžbe opće teorije relativiteta. Činjenica da postoje matematička rješenja za ove jednadžbe, ne znači da bijele rupe moraju realno postojati. Ono što im je zajedničko sa crnim rupama je takozvani singularitet u centru. Singularitet je mjesto gdje vrijednosti jedne fizikalne veličine idu prema „beskraju“.

Postoje razne teorije o bijelim rupama. Jedna od njih je da se kod rješenja radi o crnim rupama koje se nalaze u vremenskoj suprotnosti. Jedna druga teorija dakle da crna i bijela rupa zajedno obrazuju crvotočinu. To znači, da bi materija koja upadne u crnu rupu bila izbačena na drugom kraju univerzuma, ili čak možda u jednom drugom univerzumu, gdje bi izašla iz crne rupe. Moguće je i da je Veliki prasak u stvari bijela rupa iz koje je nastala materija.

Do sada bijele rupe nisu eksperimentalno dokazane. Prije nekoliko desetljeća mislilo se da objekti kao kvazari mogu biti dovedeni u vezu s bijelim rupama, ali to nije moglo biti dokazano.

Autor: Ljiljana Gračanin
Izvor: Astronomski Magazin