Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Koliko se puta neka prirodna tvar može prerađivati dok ne prestane biti „prirodna“? Koliko se toga umjetnog može dodati nečem prirodnom da bi se to i dalje moglo nazivati „prirodnim“? Ova naizgled filozofska pitanja su u stvari doista potrebna kad su u pitanju dodaci prehrani, osobito ako se obrati pozornost na regulatorni sustav koji gotovo uopće ne obraća pažnju na takve proizvode. 

Mnoge zemlje u svojim zakonima slabo reguliraju standarde kvalitete svega što je obilježeno kao „dodatak ishrani“ ili „prirodni proizvod“. Isti stav često imaju i proizvođači koji svakodnevno na tržište izbacuju na tisuće takvih proizvoda. No, potrošači i neki zdravstveni djelatnici koji traže kvalitetne, sigurne i učinkovite proizvode srećom obraćaju pažnju. U moru proizvoda i dodataka ishrani koji se nude na tržištu, poznati su oni koji nude ekstrakte sjemenki grejpa (GSE).

Svatko tko sjemenke grejpa smatra zdravima će reći da je njihov ekstrakt panacea koja uništava bakterije, viruse i gljivice bilo gdje u tijelu, bez izazivanja ikakve štete u organizmu. No, ekstrakti sjemenki grejpa koji se uglavnom nude na tržištu su toliko loše kvalitete da kemikalije koje sadrže nikada ne biste svjesno unijeli u svoje tijelo, osobito ako ste tip osobe koja želi prirodan, alternativan proizvod.

Što sadrže takvi ekstrakti sjemenki grejpa? Ukratko, to je sintetička kombinacija srži grejpa i kemikalija. Izrađuje se vađenjem srži (ne neophodno i sjemenki) grejpa pri proizvodnji soka u industrijskom kemijskom procesu od nekoliko koraka koji prirodne fenolne spojeve mijenja u kvartarne amonijeve spojeve. U tom se procesu, uz zagrijavanje, koriste kemikalije kao što su:

Amonijev klorid

Benzetonij klorid

Triklosan

Metil paraben

Prema izvještaju Instituta za farmaceutiku, Ernst Moritz Arndt sveučilišta Greifswald iz Njemačke:

„Pregledana je antimikrobna učinkovitost, kao i sadržaj tvari za konzerviranje šest komercijalnih ekstrakata sjemenki grejpa. Pet od šest ekstrakata su pokazali visok rast inhibirajućeg djelovanja protiv testiranih mikroba. U svim antimikrobnim aktivnim ekstraktima sjemenki grejpa je pomoću tankoslojne kromatografije otkriven konzervans benzentonij klorid. Osim toga, tri su ekstrakta sadržavala tvari za očuvanje, triklosan i metil paraben. U samo jednom od testiranih ekstrakata sjemenki grejpa nisu otkrivene tvari za konzerviranje. Međutim, u tim ekstraktima… nije otkriveno antimikrobno djelovanje. Iz toga se zaključuje da je potentnost kao i gotovo opće antimikrobno djelovanje koje se pripisuje ekstraktu sjemenki grejpa prisutno samo zbog sadržaja sintetičkih tvari koje služe kao konzervans.“

Ovo izvješće se pojavilo 90-ih kad se ispitivanjem raspoloživih proizvoda koji sadrže ekstrakte sjemenki grejpa otkrilo da sadrže benzentonij klorid i triklosan, kemikalije koje se nisu nalazile u izvornim sjemenkama.

USDA (Ministarstvo poljoprivrede SAD-a) je provelo istraživanje na osnovu gore spomenutog u Njemačkoj i otkrilo:

„Potvrđujući ranije istraživanje provedeno u Njemačkoj, otkrili smo da neki od ekstrakata sjemenki grejpa sadrže benzentonij klorid, sintetičku antimikrobnu tvar koja se obično koristi u kozmetici i odobrena je jedino za tematsko korištenje uz relativni udio od 8%.”

Nakon studije u Njemačkoj, znanstvenici su napravili vlastiti ekstrakt te ga testirali. Rezultati su pokazali da je također neučinkovit u borbi protiv bakterija i gljivica. Njihovim riječima:

„Ovime zaključujemo da djelovanje i gotovo univerzalno antimikroban utjecaj koji se pripisuju ekstraktima sjemenki grejpa postoje jedino zahvaljujući sintetičkim sredstvima za konzerviranje koje sadrže.“

Provedene su još neke studije, no sve navode na isti zaključak: ekstrakti sjemenki grejpa dostupni na tržištu su redovito onečišćeni sintetskim antibakterijskim i antigljivičnim sredstvima za dezinfekciju. Proizvodi koji nisu onečišćeni nisu ni učinkoviti!

Većina vas je zacijelo očekivala tekst o tome kako su ekstrakti sjemenki grejpa veličanstven, prirodan proizvod koji liječi bezbroj oboljenja. Nažalost, riječ „prirodan“ nije regulirala niti jedna agencija i kao takva se može koristiti na bilo kojem proizvodu te zavarati svakog tko ne zaviri malo dublje u sastav i način proizvodnje. Slično tome, moglo bi se reći i da je olovo u potpunosti prirodno, kao i katran, ali nećete njima nasprejati usta kako biste liječili upalu grla jer znate da će biti neučinkoviti!

Na mnoge je načine žalosno to da se nas potrošače navodi da vjerujemo kako je nešto zaista prirodan proizvod, a napravljeno je sintetičkim sredstvima, u laboratoriju, korištenjem sintetičkih štetnih kemikalija, procesom koji nije reguliran. Dapače, činjenica da se ovakvi proizvodi i dalje naveliko prodaju i promoviraju kao prirodni je samo još jedan dokaz o neučinkovitosti i manjkavosti propisa koji i dalje sigurnost potrošača ne stavljaju ispred prava i zarade proizvođača.