Zašto i kako učinkovito očistiti organizam

Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Svakodnevno smo izloženi napadima raznih otrova koje unosimo u tijelo putem hrane, vode ili zraka. Kada ta izloženost prijeđe naš prag tolerancije, počinjemo osjećati razne simptome poput glavobolja, alergija, čestih prehlada ili umora. Da bi se oslobodili ovih otrova i poboljšali svoje zdravlje, potrebno je eliminirati ih iz organizma. U tome nam može pomoći par tehnika kao i razni prirodni preparati.

Izloženost otrovima nije moguće u potpunosti eliminirati, no treba je smanjiti na najmanju moguću mjeru. Ne koristite prerađenu hranu i hranu – smeće, šećer, umjetni šećer, rafinirana ulja i namirnice s GM porijeklom. Ne konzumirajte voće i povrće koje je kemijski tretirano. Ne pijte flaširanu vodu – otkriveno je da plastične flaše ispuštaju preko 24000 kemikalija u vodu, eliminirajte ili smanjite uporabu lijekova i zamijenite ih prirodnim alternativama. Novu odjeću obavezno operite prije nošenja, po mogućnosti s ekološki prihvatljivim deterdžentima koji su pogodni za kožu. Zamijenite umjetnu kozmetiku i sredstva za osobnu higijenu s preparatima na prirodnoj bazi. Što više boravite na suncu i svježem zraku.

Kako bi eliminirali toksine koji će iz svih drugih izvora doprijeti do vas probajte sljedeće:

Znojenje

Koža je naš najveći organ za detoksikaciju, te se putem znojenja eliminiraju mnogi otrovi, u većoj mjeri nego što ih izbacujemo putem urina. Bilo da odaberete tjelovježbu ili znojenje u sauni, time ćete izlučiti čak i teške metale, Bisfenol A (BPA) i ftalate.

Svakako se nakon znojenja otuširajte kako bi spriječili ponovno upijanje otrova u tijelo. Pri tome je dobro koristiti nešto čime ćete izribati kožu i time skinuti mrtve stanice kože što će otvoriti pore kako bi koža lakše disala i kako bi eliminacija otrova bila što potpunija. Možete koristiti četku ili mokar, vrući ručnik. Više o koristima znojenja pročitajte ovdje.

Tvari za čišćenje

Uklanjanje teških metala iz tijela je proces nazvan kelacija, pri čemu se toksini vežu uz organsku tvar i izbacuju iz organizma. Postoje naravno i sintetički kelati, no oni dolaze uz nuspojave, stoga navodimo samo prirodne namirnice koje će pomoći pri ovom procesu eliminacije.

Aminokiseline su odlične za uklanjanje metala iz tijela, posebno za ljude koji konzumiraju meso. Ovi proteini se nalaze u jajima i ribi, između ostalog, i mogu poboljšati zdravlje jetre i ravnotežu proizvodnje enzima.

Korijander je biljka koja može učinkovito ukloniti teške metale (aluminij, živa, olovo) za samo dva tjedna. Također, poznata je kao pojačivač imuniteta. Odličan je izvor minerala kao što su kalij, kalcij, mangan, magnezij i željezo, te vitamina A i K. Bogata je i hlapljivim uljima i brojnim antioksidansima flavonoidima.

Medicinski aktivni ugljen uključuje adsorpciju, a ne apsorpciju toksina. Adsorpcija je električna privlačnost toksina i teških metala, ali ne i korisnih hranjivih tvari, za površinu finih čestica ugljena. To je više od kelacijskog procesa. Ugljen sam se ne apsorbira u tijelo, tako da se toksini vezani uz ugljen eliminiraju putem crijeva. Za čišćenje organizma se preporuča doza od 20 grama dnevno, kroz 12 dana. Najbolje je uzimati 2 sata prije jela, budući da se aktivnost detoksikacije ugljena koči hranom, što je dokazano na animalnim modelima.

Sumporna kupka opušta tijelo i pojačava znojenje, također otvara pore čime je put izlaska toksina olakšan. Kupke se osim na mineralnim izvorima mogu koristiti i kod kuće, tako što ćete koristiti hidratizirani magnezijev sulfat odnosno gorku sol koja se dodaje u vodu. Neke namirnice su bogate sumporom, luk i češnjak obiluju njime što pomaže ukloniti teške metale. Osim njih, tu su i jaja, cvjetača, kelj pupčar i kupus koji također imaju visok sadržaj sumpora.

Alge imaju mogućnost uklanjanja radioaktivnog stroncija i ostalih teških metala iz našeg tijela. Smeđe morske alge, kao što je kelp, sadrže alginsku kiselinu koja se veže s otrovima u crijevima čineći ih neprobavljivima i odnoseći ih tako iz našeg tjelesnog sustava. Chlorella ima visoke koncentracije klorofila i betakarotena te neobične stanične stjenke koje se vežu s teškim metalima, pesticidima i ostalim toksinima. Potrebno je otprilike 3 – 6 mjeseci nakon početka uzimanja chlorelle da bi se teški metali počeli uklanjati iz krvi, ovisno o količini koja se uzima.

Tretmani glinom

Gotovo sve prirodne gline imaju vrijednosti u promicanju ljudskog zdravlja. Neke se mogu konzumirati, neke je najbolje koristiti samo izvana, dok se neke koriste za industrijske svrhe. Svaka od jestivih gline će imati različite profile mineralnih i elektromagnetskih svojstva, te utjecati na tijelo nešto drugačije. Detoksikacija, mineralna ishrana i prirodno promicanje vlastitih tjelesnih procesa ozdravljenja su zajedničke većini gline, iako jedna specifična glina može nadmašiti u jedinstvenom području primjene više nego druge gline.

Bentonita ima najviše u izobilju svih glina. Izraz “bentonit” se koristi za brojne varijacije gline koji su izvedene iz vulkanskog pepela. Bentonitna glina klasificirana je većinom kao natrij, kalij ili kalcij bentonit. Jedna zajednička karakteristika je bentonita je da upija vlagu više nego druge gline. Kalcij Bentonit ima dominantnu količinu kalcija u svojoj mješavini minerala. Iako gline bogate kalcijem imaju vrijedne terapijske učinke, obzirom na današnju prehranu bogatu kalcijem u kombinaciji s toksinima koji dolaze iz okoliša, višak kalcija nije ono što nam treba, već ravnoteža magnezija i kalcija, zajedno s 70 drugih minerala. Natrijev bentonit najviše upija od svih betonita. On upija vlagu i bubri. Iz tog razloga, čini izvrsnu obloge za jezerca kako bi se spriječio gubitak vode, ali također nije dobra ideja pustiti natrijev bentonit niz odvod nakon kupanja, jer može začepiti odvod. Kalij bentonit sadrži visok postotak ilit gline. Bogat je kalijem i ne bubri od vlage. Bentoniti u cjelini, su teški za crijeva, uzrokuju zatvor pa su kontraproduktivni za čišćenje.

Zeolit se formira kada lava dolazi u dodir s vodom (poput jezera ili oceana), ili kada vulkansko kamenje i slojevi pepela reagiraju s alkalnim podzemnim vodama. Formira se kao vulkanska stijena koja se zatim melje u fini prah. Zeolit se sastoji od brojnih poroznih kanala nepravilnog oblika koji djeluju kao filtrirajuće sito, ili spremišta za teške metale i toksine. Obično je dostupan kao prah ili tekućina. Proces dobivanja tekućeg Zeolita uključuje nekoliko ciklusa visokog zagrijavanja i naglog hlađenja, dodavanje kiseline i nekoliko alkalnih minerala (kako bi se poboljšala sposobnost ionske izmjene). Ovo pročišćavanje stvara prosječnu veličinu čestica od 1 mikrona. Na taj način dobiva se dobra detoksikacijska glina za krvotok, ali ne i za crijeva, gdje je najveća većina toksina. Osim toga, ovo promijenjeno stanje je manje uravnoteženo u svom mineralnom profilu od negrijane gline. Visoka temperatura remeti prirodni izvorni mineralni i biološki sastav, smanjujući tako njegovu vrijednost kao nutritivne gline. U svakom slučaju, samo je minimalna količina hranjivih minerala iz Zeolita dostupna za asimilaciju po tijelu , budući da se Zeolit ne razgrađuju lako u tijelu. Zbog grijanja i obrade, Zeolitu će nedostajati čitav mineralni spektar u tragovima koji je osiguran u drugim oblicima gline. Ovaj nedostatak mineralne ravnoteže u pročišćenom Zeolitu je nepoželjan budući da su minerali u tijelu snažno ovisni jedni o drugima kako bi se učinkovito koristili u tijelu. Prosječna veličina prerađenog Zeolita od jednog mikrona je dobra za djelovanje u krvotoku gdje se odvija dio detoksikacije, no to se može postići i s Montmorilonitom ili Pirofilitom bez mijenjanja njihove izvorne glinene strukture ili mineralnih profila.

Pirofilit je jedna od najmoćnijih detoksikacijskih glina, dijelom zbog svog uravnoteženog mineralnog profila, a dijelom zbog svoje iznimno male veličine čestica koja je manja od 1/10 mikrona. Što je manja veličina čestica, to je veća površina za uklanjanje toksina. Uziman oralno, čisti i krv kao i crijeva. Formiran je drugačije od ostalih navedenih glina, u smislu da je počeo kao podzemna kipuća lava koja se razgradila u glinu putem interakcije s dubokim podzemnim vodama, parom i tlakom. Smatra se da je upravo način na koji je napravljen Pirofilit razlog što on posjeduje jače detoksikacijske moći u odnosu na ostale gline. Bogat je sadržajem elektrolita i pruža obilje slobodnih iona koji djeluju kao antioksidansi. Ioni su potrebni za brzi transport toksina iz stanica i učinkovit transport nutrijenata u stanicu. Lako se razgrađuje u vodi te ne pravi probleme s odvodima. Za većinu ljudi unos ove gline u tijelo ne predstavlja nikakve probleme, ona zapravo malo ubrzava rad crijeva.

Usporedba Pirofilita i Zeolita

Pirofilit je sposoban za držanje otrova izvan njegove molekularne strukture, kao i apsorbirati ih kao spužva. Njegov negativni elektromagnetski naboj zajedno s bogatim sadržajem elektrolita seže duboko u tkiva, organe i krvotok.

Zeolit, kao adsorpcijska glina, je u stanju privući veliku količinu toksina zbog velike dostupne površine unutar mikro poroznih komornih struktura. Međutim, toksini moraju biti dovoljno mali da uđu, manji od 2 nanometra. Veće molekule toksina će se prilijepiti izvana, no manje je vjerojatno da će biti uklonjene u slučajevima zasićenja toksinima.

Tekući Zeolit nema vrijednosti čišćenja kakve ima kada je u prahu, budući da je preradom i grijanjem njegov mineralni sastav osiromašen. Kada se uzima u prahu, preporuka je jedna žlica dnevno.

Pirofilit kao adsorpcijska i apsorpcijska glina s kombinacijom tetraedarskih molekula u obliku prstena oponaša oblik crvenih krvnih stanica. Geometrijski oblik crvenih krvnih stanica predstavlja najučinkovitiji poznati oblik za apsorpciju ili isporuku hranjivih tvari.

Čak se i Zeolit u prahu zagrijava da bi se oslobodio svojih nagomilanih toksina iz okoliša. To uništava njegove prirodne biološke prednosti i njegovu osjetljivu ravnotežu mineralnih omjera. Dok je ovo potrebno kod Zeolita kako bi se napravilo mjesta za dodatnu količinu toksina, za Pirofilit nije potreban ovaj proces kako bi bio učinkovit.

Zeolit ne nudi mnogo minerala tijelu, jer se njegove mikro porozne strukture ne mogu jednostavno razbiti u pojedine minerale kako bi pomogli tijelu u obavljanju tisuća kemijskih i hormonskih funkcija, dok se Pirofilit lako razgrađuje u pojedinačne mineralne sastojke.

Pirofilit je bogat amorfnim silicijem, koji je sastavni ortosilicijske kiseline kada dođe u dodir s vodom. Silicijske kiseline su potrebne da bi minerali postali bioraspoloživi za biljke i ljude.

Dakle, možemo zaključiti da ne možemo pobjeći toksinima iz okoliša, no njihov utjecaj na naše zdravlje možemo i te kako umanjiti, i to poznavanjem djelovanja snaga prirode koje su nam dostupne.

Izvori: Natural News, Natural Society, Vitality

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s