Četiri koraka do mudrosti

Os Uma
Autor: Anthony de Mello

Prvo što trebate učiniti jest povezati se s negativnim osjećajima kojih niste ni svjesni. Mnogi ljudi u sebi nose negativne osjećaje kojih nisu svjesni. Mnogi ljudi su depresivni i nisu toga svjesni. Tek nakon što osjete veselje shvate u kolikoj su depresiji bili. Ne možete se boriti protiv karcinoma koji nije otkriven. Ne možete se riješiti žohara ako niste svjesni da postoje. Prvo trebate biti svjesni svojih negativnih osjećaja.

Kojih negativnih osjećaja? Pa, na primjer, sjete. Osjećate se sjetno i neraspoloženo. Osjećate mržnju prema sebi ili krivnju. Osjećate da život nema smisla, da je bez svrhe; vaši osjećaji su povrijeđeni, osjećate se napeto i nervozno. Prvo se povežite s tim osjećajima.

Na drugom koraku trebate shvatiti da je osjećaj u vama, nije stvaran. To je tako očito, ali mislite li da ljudi to znaju? Ne znaju, vjerujte mi. Imaju doktorate i predstavnici su sveučilišta, ali to nisu shvatili. U školi nas ne uče kako živjeti. Podučavaju sve ostalo. Kao što je jedan čovjek rekao: „Bio sam dobro obrazovan. Trebale su mi godine da to prevaziđem.“ To je smisao cijele duhovnosti: odučavanje. Odučavanje od gluposti kojima su vas podučavali.

Negativni osjećaji su u vama, ne u stvarnosti. Zato prestanite plakati da biste mijenjali stvarnost. To je ludo! Prestanite pokušavati mijenjati druge osobe. Svoje vrijeme i energiju provodimo pokušavajući promijeniti vanjske okolnosti, svoje bračne partnere, šefove, prijatelje, neprijatelje i sve ostale. Ne moramo mijenjati ništa. Negativni osjećaji su u vama. Niti jedna osoba na svijetu nema moć kojom će vas unesrećiti. Ne postoji događaj koji vas može omesti ili povrijediti. Nikakav događaj, stanje, situacija ili osoba. To vam nitko nije rekao; pričali su vam suprotno. Zato ste sada u takvom rasulu. Zato spavate. To vam nikad nisu rekli, no to je očito.

Recimo da je kiša upropastila izlet. Tko se zbog toga osjeća loše? Kiša? ili VI? Što je uzrok negativnom osjećaju? Kiša ili vaša reakcija? Kad koljenom udarite o stol, stol je dobro. Bavi se onime što bi trebao biti – stol. Bol je u vašem koljenu, ne stolu. Mistici nam pokušavaju reći da je stvarnost u redu. Nije problematična. Problem postoji u ljudskom umu. Mogli bismo dodati: u glupom, uspavanom ljudskom umu. Stvarnost nije problematična. Uklonite ljudska bića s ovog planeta i život će teći dalje, priroda će napredovati u svoj svojoj ljepoti i nasilju. U čemu bi bio problem? Nema problema. Vi ste stvorili problem. Vi ste problem. Vi ste se poistovjetili s „ja“ i to je problem. Osjećaj je u vama, ne u stvarnosti.

Treći korak: nikad se ne poistovjećujte s osjećajima. To nema veze sa mnom. Ne određujte svoju srž u odnosu na ono što osjećate. Nemojte reći: „U depresiji sam.“ Ako želite reći: „Depresivno je,“ to je u redu. Ako želite reći da je depresija prisutna, to je u redu. Ali ne i „ja sam snužden/a.“ Sebe definirate u odnosu na osjećaj. To je vaša iluzija; u tome griješite. Postoji depresija, postoje osjećaji koji su povrijeđeni, pustite to. Proći će. Sve prolazi, sve. Vaša depresija i uzbuđenja nemaju veze sa srećom. To je njihanje viska. Ako tražite uzbuđenje ili izazov, pripremite se na depresiju. Želite svoju drogu? Pripremite se na mamurluk. Visak se giba s jedne strane na drugu.

To nema veze s „ja“, nema veze sa srećom, ima veze sa mnom. Ako to zapamtite, ako si kažete tisuću puta, ako ova tri koraka iskušate tisuću puta, shvatit ćete. Možda nećete trebati to uraditi tri puta. Ne znam , ne postoji pravilo. No učinite to tisuću puta i ostvarit ćete najveće otkriće u životu. Zlatni rudnici Aljaske neka idu k vragu. Što ćete s tim zlatom? Ako niste sretni, ne možete živjeti. I pronašli ste zlato. Kakve to ima veze? Vi ste kralj, princeza. Slobodni ste; nije vas više briga hoćete li biti prihvaćeni ili odbijeni, nije važno. Psiholozi nam govore da je važno imati osjećaj pripadanja. Gluposti! Zašto biste željeli pripadati? To više nije važno.

Prijatelj mi je rekao da postoji jedno afričko pleme u kojem se smrtna kazna sastoji od izgona. Kad bi vas netko izbacio iz New Yorka ili kojeg god mjesta u kojem živite, ne biste umrli. Kako taj član afričkog plemena umre? Tako što sudjeluje u uobičajenoj ljudskoj gluposti. Misli da neće moći živjeti ako ne pripada. Ali ne morate pripadati nikomu i ničemu ili bilo kojoj skupini. Čak ne morate biti zaljubljeni. Tko vam je rekao da biste trebali? Ono što trebate je sloboda. Ono što trebate je voljeti. To je to, to vam je u naravi. Ali ono što mi u stvari govorite jest da želite biti željeni. Želite aplauze, želite biti privlačni, imati male majmune koji će trčati za vama. Tratite svoj život. PROBUDITE SE! To vam ne treba. Možete biti blaženo sretni i bez toga.

Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje jer postajte zastrašujući kad otvorite oči i to shvatite. Kako tako možete upravljati osobom? Ona vas ne treba, vaše kritike ne utječu na nju, nije ju briga što o njoj mislite i govorite. Ona će prekinuti sve takve veze, više neće biti marioneta. To je zastrašujuće. „Onda je se moramo otarasiti. Priča nam istinu, postala je neustrašiva, prestala je biti čovjek.“ ČOVJEK! Pazi! Napokon ljudsko biće! Ta osoba je raskinula lance, pobjegla iz svojeg zatvora.

Niti jedan događaj ne pravda negativne osjećaje. Ne postoji situacija na ovom svijetu koja opravdava negativan osjećaj.  To nam svi mistici već promuklim glasom pokušavaju reći. Ali nitko ne sluša. Negativan osjećaj je u vama. U Bhagavad-Giti, svetoj knjizi Hindusa, Gospodin Krišna govori Arjuni: „Uroni u žar borbe i svoje srce drži pod lotosovim stopalima Gospodinovim.“ Čudesna rečenica.

Ne morate ništa učiniti da biste ostvarili sreću. Veliki meštar Eckhart je to jako lijepo rekao: „Bog se ne može dokučiti procesom dodavanja nečega duši nego procesom oduzimanja.“ Ne činite ništa da biste bili slobodni, vi nešto otpuštate. Tada ste slobodni.

To me podsjetilo na irskog zatvorenika koji je iskopao tunel i pobjegao iz zatvora. Izašao je usred školskog igrališta na kojem su se igrala djeca. Naravno, kad je izašao iz tunela, više se nije mogao suzdržavati te je počeo skakati i vikati: „Slobodan sam, slobodan, slobodan!“ Djevojčica koja je stajala u blizini je rekla: „Nije to ništa. Ja imam četiri godine.“

I četvrti korak: kako promijeniti stvari? Ovdje je važno shvatiti mnogo toga ili, bolje rečeno, jednu stvar koja se može izraziti na mnoge načine. Zamislite pacijenta koji odlazi liječniku i govori mu što ga muči. Liječnik kaže: „Dobro, shvaćam vaše simptome. Znate li što ću učiniti? Propisat ću lijek vašem susjedu!“ Pacijent odgovara: „Hvala Vam, doktore, zbog toga se osjećam puno bolje.“ Nije li to apsurdno? Ali to je ono što svi radimo. Osoba koja spava uvijek misli da će se osjećati bolje ako se netko drugi promijeni. Patite jer spavate, no mislite: „Kako bi život bio prekrasan kad bi se netko drugi promijenio; kako bi život bio divan kad bi se moj susjed, moja supruga, moj šef promijenili.“

Uvijek želimo da se promijeni netko drugi da bismo se mi osjećali dobro. No jeste li ikada razmišljali što bi za vas značilo to što bi se promijenila vaša supruga ili vaš suprug? Vi ostajete jednako ranjivi kao i prije, ostajete isti idiot, jednako duboko spavate. Vi ste ta osoba koja se treba mijenjati, kojoj treba lijek. Inzistirate: „Osjećam se dobro jer je svijet ispravan.“ Pogrešno! Svijet je ispravan jer se ja osjećam dobro. To je ono što govore mistici.

Izvor: De Mello Spirituality Center

Anthony De Mello rođen je 1931. godine u Bombayu u Indiji. Studirao je filozofiju u Barceloni (Španjolska), psihologiju u Chicagu (SAD) i duhovnost na Sveučilištu Gregoriana u Rimu (Italija). Tijekom svoga života vodio je mnoge terapijske tečajeve u kojima je sjedinjavao iskustva iz psihologije i duhovnosti. Umro je 1987. godine u New Yorku. Njegove knjige prevedene su na sve vodeće svjetske jezike, uključujući i hrvatski. Prenosimo vam neke isječke iz njegovih knjiga uz posebnu dozvolu De Mello Spirituality Centra.

Advertisements

One thought on “Četiri koraka do mudrosti

  1. uvijek se sjetim Žižeka i njegove zamisli kako bi neka lijepa newage teorija izgledala u Aušvicu : “problem je u vama, a ne u ss-ovcima, vi se morate promijeniti” .
    Isto vrijedi i za danas, tj. sustav zvan ne doduše aušvic, ali kapitalizam – problem je u vama, vi ste budala jer nemate posao, a ne u kapitalizmu koji izvozi poslove u kinu i oporezuje siromašne.

    Takle ovo je samo novija još radikalnija verzija starog opijuma za narod koji više ne radi , kršćanstva, koje je propovjedalo da kad te neko opljačka, budeš pasivna ovca.

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s