Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Postoji tamna strana medicine, ona o kojoj se izbjegava govoriti. Riječ je o zastrašujućim eksperimentima koji su se vršili nad odraslima i djecom, a sve u ime znanstvenog napretka. Mnogi od tih eksperimenata su se provodili bez znanja sudionika dok je većina njih bila usmjerena ka pronalaženju profita od novih odobrenih lijekova i medicinske tehnologije.

Neki od njih se nastavljaju provoditi i danas, na primjer, masovno drogiranje djece kojima je dijagnosticiran fikcionalan poremećaj pažnje kojeg su izmislili psihijatri da bi dobili odobrenje za lijekove koji nisu prošli zakonska klinička testiranja. Gotovo 50% stanovništva danas koristi neke od propisanih lijekova dok skoro 20% školske djece koristi amfetamine koji mijenjaju način razmišljanja (kao što je to Ritalin) ili antidepresive (kao što je Prozac). Ovo masovno liječenje je u svakom slučaju veliki medicinski eksperiment koji se odvija upravo sada. No, kako bi se doista shvatio početak masovnog eksperimentiranja, potrebno je pogledati zastrašujuću povijest eksploatacije ljudi kroz okrutne medicinske eksperimente.

Eksperimenti nad ljudima se odnose na podvrgavanje živih ljudskih bića znanstvenim eksperimentima koji su ponekad okrutni, ponekad bolni, ponekad smrtonosni, ali uvijek rizični. SAD je svakako odgovorna za neke od najnevjerojatnijih znanstvenih postignuća koja su, osobito na polju medicine, promijenila živote milijardi ljudi diljem svijeta – ponekad i nabolje, kao u slučaju otkrivanja lijeka protiv malarije, ili nekih epidemioloških bolesti, a ponekad na gore. Međutim, taj je napredak došao uz visoku cijenu – zdravlje i živote ljudi korištenih u eksperimentima. Nekima od njih je  tijekom posljednja dva stoljeća dodijeljena kompenzacija zbog štete počinjene njihovom emocionalnom i fizičkom zdravlju, ali većini ipak nije. Mnogi su izgubili živote zbog eksperimenata u kojima su često nevoljko, a ponekad i nesvjesno sudjelovali.
Potrebno je ispričati i ove priče jer se eksperimentiranje nad ljudima provodi i danas. Razlozi su možda drugi, ali korištenje ljudi kao pokusnih kunića je ostala konstanta.

Kronologija znanih eksperimenata nad ljudima započinje već u 6. st. pr. n. e. pričom u Danijelovoj knjizi o eksperimentima nad mladim židovskim zarobljenicima, a vezano uz meso i povrće.
U 5. st.pr.n.e. stvorena je krilatica „Primum non nocere“ („Prvo ne učini štetu“), standard medicinske etike pripisan Hipokratu. To je prisega koja je u 4. st. prije bavljenja medicinom postala obavezna za svakog liječnika. U 1. st.pr.n., Kleopatra je osmislila eksperiment kako bi provjerila točnost teorije da je potrebno 40 dana kako bi se formirao muški fetus, a 80 dana kako bi se formirao ženski. Kad bi njezine sluškinje bile osuđene na smrt od strane vlasti, Kleopatra bi osigurala da se one oplode i podvrgnula ih naknadnim operacijama gdje bi se otvarala njihova maternica i odredilo vrijeme trudnoće.

– 1796. godine Edward Jenner je zdravom osmogodišnjaku Jamesu Philipsu ubrizgao najprije boginje, a tri mjeseca kasnije i velike boginje, te je nakon toga hvaljen kao izumitelj cjepiva protiv velikih boginja.

– 1845.-1849., J. Marion Sims, kasnije nazvan „ocem ginekologije“, provodio je medicinske eksperimente nad porobljenim afričkim ženama bez anestezije. Te bi žene zbog infekcije obično umrle brzo nakon operacije. Temeljem vjerovanja da kretanje kosti lubanje kod novorođenčadi tijekom dugih poroda uzrokuje trismus, on je pri eksperimentima koristio postolarsko šilo, oštar postolarski alat koji se koristi pri bušenju kože, kako bi vježbao i promatrao kretanje kosti lubanje beba porobljenih majki.

– 1896., Dr. Arthur Wentworth je proveo spinalnu punktaciju nad 29 djece u Dječjoj bolnici u Bostonu kako bi odredio je li postupak štetan. Dr. John Roberts je, ističući neterapijske indikacije, ovu proceduru nazvao „ljudskom vivisekcijom“.

– 1900., Walter Reed ubrizgava sredstvo žute groznice 22 španjolskih imigrantskih radnika na Kubi, plaćajući im 100 $ ako prežive i 200 $ ako dobiju bolest.

– 1913., Pennsylvanijski Predstavnički dom je zabilježio da je 146 djece cijepljeno sifilisom „uz ljubaznost različitih bolnica“ i da su oči 15 djece doma St. Vincent u Philadelphiji testirane tuberkulinima, a neka od njih su postala trajno slijepa nakon toga. Eksperimentatori nisu kažnjeni.

– 1919.-1922., istraživači obavljaju eksperimente transplantacije testisa na zatvorenicima Državnog zatvora San Quentin u Kaliforniji umetanjem testisa jaraca i nedavno pogubljenih zatvorenika u trbuhe i mošnje živih zatvorenika.

– 1927., Carrie Buck je legalno sterilizirana protiv svoje volje u domu za psihičke bolesnike Virginia Colony. Ona je bila mentalno normalna kćer mentalno retardirane majke, ali prema zakonu države Virginije, proglašena je potencijalno mogućim nosiocem „manje normalnog djeteta“.

Do 1930-ih, sedamnaest je država provodilo legalnu prisilnu sterilizaciju koja je okončana 1981. Procijenjeno je da je 10.000 savršeno normalnih žena prisilno sterilizirano iz „zakonskih“ razloga koji su općenito uključivali alkoholizam, prostituciju i kriminalno ponašanje.

– 1931., U Njemačkoj (Lubeck) umire 75 djece zbog pedijatrijskih eksperimenata s cjepivom protiv tuberkuloze. Iste godine Cornelius Rhoads, patolog s Rockefeller instituta za medicinska istraživanja, namjerno inficira ljudske ispitanike u Puerto Ricu stanicama raka, zbog čega umire 13 osoba. Iako je liječnik iz Puerto Rica kasnije otkrio da je Rhoads namjerno prikrio neke pojedinosti o svojem eksperimentu, Rhoads sam daje pismeni iskaz u kojem navodi da su svi subjekti trebali biti ubijeni. On kasnije utemeljuje objekte za biološko ratovanje američke vojske u Marylandu, Utahu i Panami,nakon čega prelazi Američkoj komisiji za atomsku energiju gdje započinje s nizom eksperimenata izloženosti radijaciji nad američkim vojnicima i civilnim bolničkim pacijentima.

– 1932.-1972., Američka javna zdravstvena usluga u Tuskegeeu, Alabama, dijagnosticira sifilis kod 400 siromašnih afroamerikanaca, ali njima ne govori o bolesti niti ih liječi. Umjesto toga, ti su ljudi korišteni kao ljudski zamorci kako bi se pratili simptomi i razvoj bolesti. Svi na kraju umiru od sifilisa, a njihovim obiteljima nikada nije rečeno da su mogli biti liječeni.

– 1938., postavljena kao vrhunski čuvana tajna o biološkom i kemijskom oružju, Jedinica 731 se često naziva azijskim Auschwitzom. Smatra se da je Jedinica odgovorna za smrt 200.000 civila i vojnog osoblja od kojih su to većinom bili Kinezi i Koreanci, ali također i jugoistočni Azijci, stanovnici pacifičkih otoka i ratni zarobljenici. U 6 km² velikom kompleksu u gradu Harbinu (sada dijelom sjeveroistočne Kine), oni koji su se nalazili iza bolesnog „istraživanja“ su razvili neke od najokrutnijih i sadističkih eksperimenata ikada provedenih nad ljudskim žrtvama. To je uključivalo vivisekcije, amputacije, ispitivanja u slučaju biološkog rata, testiranja eksplozivnog oružja i još mnogo toga. Ukoliko bi znanstvenici slučajno ostali bez subjekata ispitivanja, tajna bi policija doslovce pomela ulice grada i pokupila dovoljno laboratorijskih kandidata, rekao je Sheldon H. Harris, jedan od povjesničara koji je proučavao Jedinicu 731.

Neki od najnasilnijih testova su bili vezani uz pronalaženje najboljeg načina liječenja Japanaca od ozljeda uzrokovanih šrapnelima zadobivenih tijekom borbe. Zatvorenici bi bili vezani uz drva postavljena na različitim udaljenostima oko bombe prije nego što je ona detonirana. Preživjele bi se operiralo, a ostali su slani na autopsiju. Drugi bi zatvorenici postali ljudske mete za testiranje ostalog oružja kao što su bacači plamena, bombe koje otpuštaju klice i kemijsko oružje. Vivisekcije bez anestezije su provođene nad muškarcima, ženama i djecom koja su prethodno zaražena bolestima. Organi su uklanjani dok su subjekti još bili živi kako raspadanje ne bi promijenilo rezultate.

Kada su lansirani napadi biološkim oružjem, inficirani su predmeti bacani iz aviona na područja Kine koja nisu bila okupirana od strane Japana gdje su se tako kontaminirali poljoprivredni usjevi i voda. Štoviše, bolesti su se širile i kroz djecu kada bi im se davali zaraženi slatkiši. Zatvorenici su također inficirani spolno prenosivim bolestima kao što su gonoreja i sifilis da  bi se vidjelo kako se bez liječenja bolest ponaša u tijelu. U međuvremenu su uzgajane i buhe zaražene kugom i ostalim kemijskim i biološkim agensima, potrebne za biološke napade.

Uz operacije bez anestezije, nekim su zatvorenicima odvajani udovi kako bi se proučavao gubitak krvi, također dok su još bili živi. Istraživači su ponekad prišivali odrezane dijelove tijela kako bi proučavali učinke truljenja i gangrene koji bi se pojavili. Uz to, u Jedinici 731 su se nalazili frižideri u kojima bi zatvorenike ili dijelove tijela zatvorili, ostavili ih da se smrznu i zatim iskušavali razne tehnike dehidracije kako bi otkrili najučinkovitije načine tretiranja promrzlina. Ondje su se odvijali mnogi eksperimenti koji su djelovali na tisuće zatvorenika Jedinice 731, a to je uključivalo testiranje kemijskih oružja nad ljudima zatočenim u plinskim komorama, vrtnja ljudi u ogromnim centrifugama sve dok ne nastradaju, vješanje pojedinaca naglavačke kako bi se testirala njihova izdržljivost prije nego što bi se ugušili, ubrizgavanje zraka u arterije i konjskog urina u bubrege.

Općenito gledajući, ovi eksperimenti nadmašuju one o kojima je sanjao nacistički liječnik Josef Mengele, u smislu čistih zlih namjera, dok su, nevjerojatno, mnogi od uključenih znanstvenika dobili priznanje za svoj rad.

– 1939., Treći Reich naređuje da službenici javnog zdravstva registriraju rođenja svih blizanaca u svrhu genetskog istraživanja. Iste godine patolog dr. Wendell Johnson izvodi svoj “Monstruozni eksperiment” nad 22 djece u domu Vojne siročadi u Iowi, Davenport. Institucionalizirana je siročad namjerno stavljena pod psihološki pritisak kako bi se uzrokovalo mucanje. Neka od djece su mucala, a ostala su tečno govorila prije eksperimenta.

– 1940-ih, kako bi razvili nove lijekove za borbu protiv malarije tijekom drugog svjetskog rata, liječnici u Chicagu su tom bolešću zarazili skoro 400 zatvorenika. Iako je zatvorenicima pružena informacija da pomažu u ratnim naporima, nije im objašnjena priroda eksperimenta. Nacistički su liječnici tijekom suđenja u Nurembergu citirali ova istraživanja kao presedan kojim su branili svoja istraživanja s ciljem pomaganja njemačkim ratnim naporima.

– 1941., sterilizacijski eksperimenti u Auschwitzu – Logorski su zatvorenici odvođeni u grupama od po desetak ljudi i nad njima su izvršeni razni sterilizacijski eksperimenti koji su se sastojali od izlaganja ženskih jajnika i muških testisa x-zrakama što im je uzrokovalo ozbiljne opekline trbuha, slabina i stražnjice, kao i gnojne lezije koje su se opirale oporavku. Nakon što bi proteklo nekoliko tjedana, jajnici ili testisi tih osoba bi bili kirurški uklonjeni u svrhu laboratorijskog istraživanja. Komplikacije su dovele do brojnih smrti, a neki od subjekata eksperimenta su kasnije odvedeni u plinske komore tijekom selekcije u logoru.

– 1941.-1945., eksperimenti s tifusom u koncentracijskim logorima u Buchenwaldu i Natzweileru.

– 1941., Dr. William C. Black je kao dio medicinskog eksperimenta herpesom zarazio jednogodišnje dijete. Svojevremeno je bio kritiziran od strane Francisa Paytona Rousa, urednika časopisa “Eksperimentalna medicina” koji je to nazvao “zloupotrebom moći, kršenjem prava pojedinca i neoprostivim samo zbog toga što je bolest koja je uslijedila imala implikacije za znanost”. Dr. Rous je izravno odbio činjenicu da je dijete “ponuđeno kao dragovoljac”. Doktori Francis i Salk su iste godine, zajedno s još nekoliko istraživača sa Sveučilišta Michigan, usprejali velike količine divljeg virusa gripe izravno u nazalne prolaze “dobrovoljaca” iz ustanova za mentalne bolesnike u Michiganu. Ispitni subjekti su u vrlo kratkom vremenskom razdoblju razvili gripu. U Prenatalnoj klinici Sveučilišta Vanderbilt istraživači su 800 siromašnih trudnica dali prenatalne kliničke “koktele” koji su uključivali radioaktivno željezo kako bi odredili kolike su potrebe za željezom kod trudnica. Kasnije su te žene i djeca češće od ostalih oboljevali od malignih bolesti.

– 1942., SAD izgrađuje Utvrdu Detrick u kojoj zapošljavaj skoro 500 znanstvenika koji rade na stvaranju biološkog oružja i razvijanju obrambenih mjera od istih. Glavni objekti istraživanja su uključivali istraživanje prenošenja određenih bolesti udisanjem, gutanjem ili putem kože. Naravno, i ovi su se eksperimenti uvelike oslanjali na ljudske subjekte. Više od 2.300 američkih vojnika je pridonijelo eksperimentima dozvoljavajući da budu zaraženi virusima i bakterijama za koje se smatralo da će se najvjerojatnije koristiti pri biološkom napadu. Volonteri nazvani “bijele kute” su bivali zaraženi q-groznicom, žutom groznicom, Rift Valley groznicom, hepatitisom, kugom, tularemijom, venecuelanskim konjskim encefalitisom i mnogim drugima. Nakon zaraze bi vojnici bili liječeni kako bi se odredila učinkovitost antibiotika i cjepiva. Operacija Bijele kute je rezultirala cjepivom za žutu groznicu i hepatitis koje je odobrila FDA. Iako je program prekinut 1973., u Utvrdi Detrick se još uvijek provode slična medicinska istraživanja u svrhu obrane od bioloških napada.
Chemical Warfare Service 1942. započinje s eksperimentiranjem plinova iperit i luizit nad 4.000 pripadnika američke vojske. Neki od subjekata eksperimenta nisu shvaćali da volontiraju u eksperimentu izloženosti kemikalijama koj je trajao sve do 1945., a dragovoljci su većinom bili Adventisti sedmog dana koji su odlučili postati zamorci umjesto služenja aktivne službe.

– 1942.-1943. – Tijekom ovih godina su se u logoru Dachau provodili eksperimenti testiranja zgrušavanja krvi nad katoličkim svećenicima i testovi smrzavanja kojima se trebalo otkriti načine za sprječavanje i tretiranje hipotermije. Zatvorenici su stavljani u spremnik s hladnom vodom u kojem su morali izdržati i po pet sati dok su neki morali stajati goli po nekoliko sati na temperaturama i do -6 °C. Osim proučavanja fizičkih učinaka na izloženost hladnoći, ispitivali su se i načini ponovnog ugrijavanja preživjelih. Izvješteno da je oko 100 osoba umrlo tijekom i zbog ovih eksperimenata.

– 1943., kako bi proučavali “učinak ledenih temperatura na mentalne poremećaje”, istraživači sa Sveučilišta bolnice u Cinncinnatiju su 16 mentalno invalidnih pacijenata zatvorili u hladnjake na razdoblje od 120 sati. Iste je godine pokrenut eksperiment epidemije žutice u koncentracijskom logoru Natzweiler.

– 1943.-1944., od studenog 1943. do siječnja 1944., provođeni su eksperimenti u koncentracijskom logoru Buchenwald kako bi se ispitali učinci različitih farmaceutskih pripravaka na opekline uzrokovane fosforom.

– 1944., Kao dio Projekta Manhattan, koji će s vremenom iznijedriti atomsku bombu, istraživači su ubrizgali 4,7 mikrograma plutonija u vojnike u ustanovi Oak Ridge. Iste se godine u Dachau odvijao eksperiment nad 60 Roma kojim su se proučavale različite metode pravljenja morske vode pitkom. Subjektima testiranja je bila uskraćena hrana i smjeli su piti samo morsku vodu zbog čega su toliko dehidrirali da su lizali svježe oprane podove kako bi pokušali popiti pitke vode. U Minnesoti su 1944. laboratorijski radnici sa Sveučilišta u Chicagu ljudskim subjektima istraživanja ubrizgali fosfor-32 kako bi proučili metabolizam hemoglobina.

Kronologija medicinskih strahota se nastavlja u idućem nastavku….