Kronologija užasa eksperimentiranja na ljudima – II. Dio

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Znanost je tijekom posljednjeg stoljeća rezultirala nevjerojatnim medicinskim dostignućima, no jesu li baš sva ostvarena na etičan način? Provođenje eksperimenata nad ljudima ne mora nužno biti vježbanje okrutnosti, ali naša je kolektivna povijest ispunjena zločinima od kojih se ne možemo odvojiti bez ponovnog guranja glave u pijesak.

Prvi dio teksta  Kronologija užasa eksperimentiranja na ljudima se nastavlja:

1945., pokrenut je eksperiment nad 800 zatvorenika u Atlanti kako bi se pronašao lijek za malariju. Iste godine američki State Department, vojna obavještajna služba i CIA započinju „Operaciju spajalica“ kojom se nacističkim znanstvenicima nudi imunitet i tajni identitet u razmjenu za rad na tajnim vladinim projektima o aerodinamici i medicini kemijskog ratovanja u SAD-u. Većina je znanstvenika, njih skoro 500, raspoređena na poligon White Sands, Novi Meksiko, Utvrdu Bliss, Teksas i Huntsville u Alabami kako bi radili na tehnologiji vođenih i balističkih projektila. To je dovelo do osnivanja NASA-e i američkog ICBM programa. Veliki dio informacija u vezi Operacije spajalica je još uvijek tajan.

1946., postignut je tajni dogovor s dr. Shiro Ishiijem i vođama Jedinice 731 o prikrivanju podataka o mikrobnom ratovanju temeljenom na eksperimentima nad ljudima u zamjenu za imunitet od kaznenog progona za ratne zločine. U međuvremenu su muškim i ženskim subjektima istraživanja u Argonne nacionalnim laboratorijima u Chicagu ubrizgane injekcije koje su sadržavale arsen-76 kako bi se proučio način na koji ljudsko tijelo apsorbira, distribuira i izlučuje arsen.

1946.-1947., istraživači sa Sveučilišta Rochester u četiri muška i ženska subjekta istraživanja ubrizgavaju uran-234 i uran-235 u dozama koje su varirale od 6,4 do 70,7 mikrograma po kilogramu tjelesne težine kako bi proučili kolika se količina urana može tolerirati prije nego dođe do oštećenja bubrega.

1946.-1953., Američki odbor za atomsku energiju sponzorira studije u kojima istraživači s Harvardske medicinske škole, Opće bolnice Massachusetts i Bostonske sveučilišne medicinske škole svako jutro hrane mentalno zaostale studente Fernald državne škole zobenim žitaricama posutim radioaktivnim spojevima kako bi nutricionisti mogli proučavati način na koji se konzervansi kreću kroz ljudsko tijelo i blokiraju apsorpciju vitamina i minerala. Kasnije su isto istraživanje proveli i MIT istraživači u državnoj školi Wrentham.

mk-ultra
MKUltra – istraživanje koje je obuhvaćalo 80 institucija

1947., CIA počinje istraživati LSD kao potencijalno oružje koje bi koristili američki obavještajci. Civilni i vojni subjekti istraživanja su korišteni bez njihovog znanja. Projekt MKUltra je bio tajan, nezakonit istraživački program o promjeni ponašanja koji je službeno sankcioniran 1953. Opseg istraživanja je smanjen 1964., ponovno ograničen 1967. i konačno zaustavljen 1973. MKUltra je uključivao korištenje mnogih metodologija manipulacije ljudskim pojedinačnim stanjima i promijenjenim funkcijama mozga uključujući tajno upravljanje drogama (posebice LSD) i ostalim kemikalijama, hipnoze, senzorne deprivacije, izolacije, verbalno i seksualno zlostavljanje, kao i razne oblike mučenja.

Istraživanje je provedeno u 80 institucija, uključujući sveučilišta i fakultete, bolnice, zatvore i farmaceutske tvrtke. U projektu su sudjelovali bivši nacistički znanstvenici (kao i u nekim od ostalih poznatih projekata kao što su „Projekt ćaskanje“ (Chatter project) pokrenut 1947., a koji je bio usmjeren na identificiranje prirodnih i sintetičkih tvari tijekom ispitivanja uz korištenje anabasina (alkaloida), skopolamina i meskalina te „Projekt plava ptica“ (Bluebird project), kasnije preimenovan u „Projekt artičoka“ u kojem su proučavani hipnoza, prisilna ovisnost o morfiju (i prisilno odvikavanje) kao i korištenje ostalih kemikalija kojima se izazivala amnezija i druga stanja kod subjekata eksperimenta. Projekt MKUltra je 1964. preimenovan u MK SEARCH kojim su se ispitivale mogućnosti kontrole uma i kojim se pokušalo proizvesti savršen serum istine za korištenje pri ispitivanju osumnjičenih sovjetskih špijuna tijekom hladnog rata. Obzirom da su 1973. dokumenti namjerno uništeni, teško je dobiti potpunu sliku o više od 150 pojedinačno financiranih istraživačkih podprojekata od strane CIA-e. Jedan od članova CIA-e tvrdi da su svi dokumenti i kemikalije uništeni iako se smatra da su neki od njih prokrijumčareni iz organizacije te zadržani u privatnom vlasništvu i organizacijama.

1948.,temeljem tajnih ispitivanja provedenih 1945. nad stanovnicima Newburgha, istraživači Projekta F su u kolovozu 1948. u časopisu Američke stomatološke udruge objavili detalje istraživanja o opasnostima fluora na zdravlje ljudi. Američka komisija za atomsku energiju (AEC) ga je brzo cenzorirala zbog „nacionalne sigurnosti“.

1950., dr. Joseph Strokes na Sveučilištu Pennsylvania virusnim hepatitisom inficira 200 zatvorenica. Iste je godine američka mornarica nad San Franciscom raspršila velike količine serratia marcescens, bakteriološkog sredstva, čime se pokrenulo izbijanje bolesti sličnoj upali pluća što je uzrokovalo smrt najmanje jedne osobe. Godinu dana kasnije je kineski premijer Chon En-lai optužio SAD da je koristila biološke tvari protiv Sjeverne Koreje i Kine. Svoje je optužbe podupirao izjavama 25 američkih ratnih zarobljenika u kojima se tvrdi da je SAD nad Manchuriaandom u Sjevernoj Koreji bacao antraksom kontaminirano perje, komarce i buhe koji su prenosili žutu groznicu kao i propagandne letke prskane kolerom.

1950.-1953., američka je vojska otpustila kemijski oblak nad šest američkih i kanadskih gradova kako bi ispitali način raspršivanja kemijskog oružja. Vojni dokumenti napominju da su takvi otrovni kemijski spojevi korišteni iznad Winipega, Kanada, gdje su prijavljene brojne respiratorne bolesti.

zatvorenici
Psihofarmakološk i ostali eksperimenti su se često provodili nad zatvorenicima

1951.-1960., Sveučilište Pennsylvania, pod ugovorom s američkom vojskom, provodi psihofarmakološke eksperimente nad stotinu zatvorenika u Pennsylvaniji.

1952.-1974., dermatolog dr. Albert Kligman provodi eksperimente nad zatvorenicima zatvora Holmesburg testirajući proizvode na koži.

1953.-1957., Oak Ridge je sponzorirao ubrizgavanje urana u jedanaest pacijenata u Općoj bolnici Massachusetts.

1953., Američka komisija za atomsku energiju sponzorira istraživanja o jodu na Sveučilištu Iowa. U prvom su istraživanju istraživači trudnicama dali 100 do 200 mikrokirija joda-131 i nakon toga proučavali abortirane fetuse kako bi otkrili u kojoj fazi i do koje mjere radioaktivni jod ulazi u posteljicu. U drugoj su studiji istraživači 25 novorođenčadi, starih do 36 sati, oralno ili intravenozno davali jod-131 da bi kasnije mjerili koncentraciju joda u štitnoj žlijezdi beba.

1950.-1970., mentalno zaostaloj djeci je u školi Willowbrook namjerno ubrizgan virus hepatitisa u pokušaju otkrivanja cjepiva. Sudjelovanje u studiji je bio uvjet za primanje u tu instituciju.

1956., dr. Albert Sabin ispituje eksperimentalno cjepivo protiv dječje paralize nad 133 zatvorenika u državi Ohio.

1951.-1956., Sveučilište u Teksasu je započelo studiju o učinku radijacije nad pacijentima koji boluju od raka (od kojih su većina bili članovi manjina ili siromašne osobe) kako bi se odredila mogućnost liječenja raka zračenjem i moguće dugoročno djelovanje na pilote koji upravljaju letjelicama na nuklearni pogon. Istraživanje je uključivalo 163 pacijenata koji boluju od raka.

1962.-1966., 33 farmaceutske tvrtke su testirale 153 eksperimentalna lijeka samo u zatvoru Holmesburg.

1969., dr. Donald MacArthur je od zamjenika direktora za Istraživanje i tehnologiju američkog ministarstva obrane zatražio 10 milijuna $ za razvoj sintetičkog biološkog agensa koji bi bio otporan na „imunološke i terapeutske procese o kojima ovisi kako bi održao slobodu od infektivnih bolesti“. Sredstva su odobrena godinu dana kasnije. Vjeruje se da je ovo istraživanje nehotice stvorilo HIV virus koji uzrokuje AIDS.

hiv

1971., Sveučilište Stanford provodi Standfordski eksperiment kako bi se proučila psihologija zatvorskog života.

1972., u studiji koju su sponzorirale američke zračne snage, dr. Armedeo Marrazzi daje LSD mentalno zaostalim pacijentima na Sveučilištu instituta za psihijatriju Missouri i Sveučilištu bolnice Minnesota kako bi proučavao „jačinu ega“.

1978., Centar za kontrolu bolesti u New Yorku započinje pokuse s eksperimentalnim cjepivima protiv hepatitisa B. Kao subjekti istraživanja su se posebice tražili muškarci homoseksualnih sklonosti. Profesor Wolf Szmuness sa Kolumbijske sveučilišne škole za javno zdravstvo je napravio zarazni serum iz skupnih krvnih seruma hepatitisom zaraženih homoseksualaca i zatim ga nastavio razvijati na čimpanzama, jedinim životinjama osjetljivim na hepatitis B što je kasnije dovelo do teorije da je HIV nastao u čimpanzama i da se kasnije prenio na ljude putem cjepiva. Nekoliko mjeseci nakon što je 1.083 homoseksualaca primilo ovo cjepivo, liječnici u New Yorku su u homoseksualnoj zajednici počeli primjećivati slučajeve Kaposijevog sarkoma, Mycroplasma penetransa i novog soja virusa herpesa. To su bolesti koje se inače ne viđaju među mladim ljudima, ali koje će kasnije postati zajedničke oportunističke bolesti povezane s AIDS-om. Do 1980. će 20% sudionika ovog istraživanja biti HIV pozitivno.

1980., na stotine Haićana zatvorenih u logorima u Miamiju i Portoriku nakon zaprimanja „hormonalnih“ injekcija od strane američkih liječnika razvija ginekomaziju. Ginekomazija je bolest koja uzrokuje rast dojki kod odraslih muškaraca.

1981., Fidel Castro okrivljuje CIA-u zbog izbijanja denga groznice na Kubi. Groznica je ubila 188 osoba, uključujući 88 djece. Sedam godina kasnije kubanski vođa u egzilu, Eduardo Arocena, priznaje da je 1980. na Kubu donio „neke bakterije“.

1981.-1996., U Fred Hutchinson centru za rak pokreće se Protokol 126 nad pacijentima oboljelima od leukemije. Hutchinson je posebno poznat po transplantacijama koštane srži kojih danas izvodi i do 450 godišnje. Ova se vrsta liječenja leukemije smatra posljednjom nadom za oboljele, ali 25% pacijenata kojima se koštana srž uspješno presadi završi ponovnim vraćanjem bolesti jer se često razvija stanje naziva „presadak protiv domaćina“ (GVHD). Razlog tome su T-stanice koje se nalaze u donatorovoj koštanoj srži, a koje kasnije kod primatelja uzrokuju probleme. Tri liječnika iz ove bolnice su 1981. smatrala da bi se pojava GVHD-a mogla izbjeći ako se uspiju ubiti T-stanice donatora. Tvrdili su da su sva prethodna istraživanja provedena nad životinjama bila uspješna, što je bila laž.

Pacijentima ipak je ponuđen formular kojeg su trebali potpisati prije „liječenja“ u kojem se prihvaća potreba za drugom transplantacijom u slučaju odbacivanja ili neuspjele transplantacije. Ova je tvrdnja ostavljala dojam da bi drugo presađivanje bilo uz minimalan rizik, dok je u stvari 95% drugih po redu transplantacija u stvari fatalno. Istraživači su također imali financijski interes kod provođenja eksperimenta. U siječnju 1984. izvješteno je o prvim smrtnim slučajevima uzrokovanim propalim transplantacijama. Uobičajeni postotak neuspjeha pri transplantaciji među braćom i sestrama iznosi 1% dok je u konačnici stopa neuspjeha tijekom eksperimenta u Centru iznosila 35%. Unatoč lošim rezultatima, eksperiment se i dalje nastavljao. Na kraju je 15 pacijenata ponovno oboljelo od raka (to je bilo 100% onih čije su transplantacije bile uspješne), a cjelokupna stopa neuspjeha eksperimenta je na kraju iznosila 24% što je 24 puta više od prosjeka. 20 njih je umrlo zbog zatajenja presatka, a od 82 pacijenta koji sudjelovali u Protokolu 126, samo dvoje je danas živo.

hutch
Fred Hutchinson centar za rak gdje se pokrenuo Protokol 126

1988.-2001., uprava New Yorka za dječju službu počinje dozvoljavati da se djeca koja žive u dvadesetak dječjih domova koriste pri testiranju eksperimentalnih lijekova protiv AIDS-a koje su sponzorirali Nacionalni instituti za zdravstvo. Ta su djeca, njih 465, iskusila ozbiljne nuspojave koje su uključivale nemogućnost hodanja, proljeve, povraćanje, otečene zglobove i grčeve. Zaposlenici dječjih domova nisu bili svjesni da su djeci davani eksperimentalni umjesto standardnih lijekova protiv AIDS-a.

1990., SAD šalje 1,7 milijuna pripadnika oružanih snaga u Zaljevski rat („Pustinjska oluja“). Naređeno je da više od 400.000 vojnika mora prihvatiti eksperimentalni lijek za živce naziva piridostigmin za kojeg se vjeruje da je kasnije uzrokovao Sindrom zaljevskog rata čiji su simptomi varirali od kožnih bolesti, neuroloških poremećaja, inkontinencije do nekontroliranog slinjenja i problema s vidom. 1996. je Ministarstvo obrane priznalo da su vojnici koji su sudjelovali u Zaljevskom ratu bili izloženi kemijskim sredstvima, međutim 33% svih vojnih osoba koje su bolovale od Sindroma nisu nikada napustili SAD što je diskreditiralo popularno uvjerenje da su ovi simptomi posljedica izloženosti iračkom kemijskom oružju. Iste godine Centar za borbu protiv raka i Kaiser Farmaceutika u 1.500 šestomjesečnih beba ubrizgavaju eksperimentalno cjepivo protiv ospica koje nije licencirano za korištenje u SAD-u. Rizik je bio utoliko veći jer djeca mlađa od godine dana nemaju adekvatnu količinu mijelina oko svojih živaca što je rezultiralo oštećenjem razvoja nervnog sustava zbog cjepiva. Centar kasnije priznaje da roditelji nisu bili obaviješteni da je cjepivo eksperimentalno.

1992., Psihijatrijski institut sveučilišta Columbia u New Yorku i Medicinska škola Mount Sinai daju 10 miligrama fenfluramina po kilogramu tjelesne težine 100 afričko-američke i latino djece u dobi između 6 i 10 godina kako bi testirali teoriju da su niske doze serotonina povezane s nasilnim ili agresivnim ponašanjem. Svaki je od sudionika dobio po 125$ uključujući i poklon bon za igračke u vrijednosti od 25$.

1994., u dvostruko slijepom eksperimentu u newyorkškoj VA bolnici, istraživači oduzimaju lijekove 23 psihičkih bolesnika na 30 dana. Šestorici šizofreničara su tada dani placebo lijekovi, a 17 njih je dobilo 0,5 mg/kg amfetamina nakon čega su uslijedila PET skeniranja u laboratorijima Brookhaven. Prema istraživačima, svrha eksperimenta je bila „konkretna procjena metaboličkih učinaka kod ispitanika s različitim stupnjevima amfetaminima induciranih psihotičnih pogoršanja“. Jedan od pacijenata je izvršio samoubojstvo.

1995., Američki odjel za energiju (DOE) objavljuje Pokuse zračenja nad ljudima gdje se navodi 150 plus dodatnih 275 eksperimenata zračenja provedenih od strane DOE i Komisije za atomsku energiju u razdoblju između 1940-ih i 1970-ih godina.

1997., Istraživači daju 26 veterana u VA bolnici kemikaliju naziva johimibin kako bi namjerno inducirali PTSP.

1999., devetomjesečni Gage Stevens umire nakon što mu je ubrizgano 37 trilijuna čestica adenovirusa u eksperimentu genske terapije na Sveučilištu u Pennsylvaniji.

2002., Predsjednik Bush potpisuje zakon Najbolja farmaceutika za djecu koji ponovno odobrava odredbu Modernizacije FDA i Zakona o odgovornosti iz 1997. za poboljšanje sigurnosti i učinkovitosti lijekova za djecu. To i dalje potiče farmaceutske tvrtke da obavljaju pedijatrijska istraživanja nad patentiranim lijekovima koji se koriste u pedijatriji, ali nisu označeni za tu uporabu, proširujući tako svoj tržišni ekskluzivitet. Ovaj zakon ovlašćuje ispitivanje nepatentiranih lijekova od strane Savezne vlade ili drugih subjekata sa iskustvom pri obavljanju pedijatrijskih kliničkih istraživanja.

Ovdje je navedena kronologija samo nekih eksperimenata nad ljudima, jer je veći dio njih zataškan ili su dokazi uništeni. Također, ovaj popis služi samo kao uvid u raširenost, neetičnost i zastrašujuću stranu medicinskog i farmaceutskog eksperimetiranja. Iako su medicinska istraživanja važna i neophodna, također je važno da se ona provode na etički i otvoren način. Mnogi su ljudi spremni riskirati u korist drugih, no oni bi trebali biti upoznati sa stvarnim rizicima prihvaćanja. Neetički eksperimenti nad ljudima se nastavljaju i dalje, izlažući ih traumama, boli i riziku ozljeđivanja od invanzivnih procedura koje nisu u skladu s njihovim najboljim interesima.

Nekada, kao i sada, istraživači koji krše etičke standarde istraživanja često zaprime profesionalni značaj i financijske nagrade. Nekada, kao i sada, nepovoljni se rezultati istraživanja pokrivaju od strane kolega i institucija – uz dodatak da institucionalizirani odbori za reviziju nisu promijenili kulturu zataškavanja istraživanja. Najtragičnije je da još uvijek ne postoji kazna za provođenje nemoralnih eksperimenata.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s