Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Mnogi ljudi shvaćaju potrebu za zdravim načinom života i većina nas se trudi jesti bolje, vježbati i uzimati vitamine kako bismo ispunili nedostatak nutritijenata u našoj ishrani. No znamo li što doista kupujemo kada kupujemo vitaminske i mineralne pripravke?

Vitamini su organski spojevi koji su za održavanje života i zdravlja neophodni u ljudskoj ishrani. Izostanak nekih vitamina može uzrokovati bolesti, loš rast i razne sindrome. Identificirano je trinaest vitamina kao neophodnih za ljudsko zdravlje, a postoji i nekoliko supstanci nalik na vitamine koje također mogu doprinijeti dobroj ishrani.

Vitamini su nazvani slovima: A, C, D, E, K i skupina B vitamina (za osam B vitamina se u početku smatralo da je riječ o jednom vitaminu no kako se više učilo o njima, pridodani su im brojevi – vitamin B2, B3, B12…). Nalaze se u biljkama i hrani životinjskog porijekla. Oni se također kemijski sintetiziraju kako bi se u svojem čistom obliku mogli koristiti kao dodaci ishrani. Nije poznato koliko je svakoj osobi vitamina točno potrebno, iako postoje preporuke za dnevni unos. Neki su istraživači iznijeli ekstravagantne tvrdnje o koristi uzimanja određenih vitamina kao prevencije ili lijeka za bolesti koje variraju od liječenja akni do liječenja karcinoma, no možda je najsigurnije reći da su bolje shvaćene posljedice nedostataka vitamina nego ono što točno vitamini čine. Na primjer, nedostatak vitamina A dovodi do uništavanja fotosenzibilnih stanica u mrežnici oka što uzrokuje noćno slijepilo. Nedostatak vitamina C u ishrani dovodi do skorbuta dok nedostatak vitamina D može dovesti do rahitisa.

Vitamini se mogu dobiti iz biljnih ili životinjskih proizvoda ili mogu biti proizvedeni sintetički u laboratoriju. Primjerice, vitamin A se može dobiti iz ulja riblje jetre, a vitamin C iz citrusnog voća ili šipka. Većina komercijalnih vitamina se izrađuje sintetičkim putem, što je jeftinije i jednostavnije od prirodnih derivata. Tako se vitamin A može sintetizirati iz acetona, a vitamin C iz keto-kiseline.

Ne postoji kemijska razlika između pročišćenih vitamina dobivenih iz biljnih i životinjskih izvora i onih dobivenih sintetičkim putem. Različiti laboratoriji mogu koristiti različite tehnike kako bi proizveli sintetičke vitamine jer se mnogi mogu izvesti iz različitih kemijskih reakcija.

„Konvencionalni“ multivitamini koji se prodaju u trgovinama i ljekarnama su ispunjeni sintetičkim kemikalijama koje su neorganski oblici vitamina i minerala. Vitaminske tablete ili kapsule obično sadrže aditive koji pomažu u procesu proizvodnje ili pri razgradnji u tijelu. Magnezij stearat ili stearinska kiselina se obično dodaje vitaminima kao lubrikant, a silikon dioksid kao protočni agens. Takvi aditivi pomažu da vitaminski prašak tečno prođe kroz stroj za izradu tableta ili kapsula. Modificirana celulozna smola ili škrob se često dodaju kao dezintegracijski agens što pomaže da se vitaminska smjesa razbije nakon što se unese u tijelo. Vitaminske su tablete vrlo često i obložene kako bi im se dala određena boja ili okus ili kako bi se odredio način apsorpcije u tijelu (u želucu ili crijevima, postepeno ili odjednom itd.).

Činjenica je da je većina vitamina koji se prodaju na tržištu dobivena sintetičkim putem te za sobom vuče popis mnogih nezdravih i otrovnih sastojaka. Neki od njih zvuče zdravo i možda djeluju bezopasno no znamo li doista o čemu je riječ i na koji način je proizvedeno?

Na primjer, vitamin E u svojem prirodnom obliku je učinkovito sredstvo protiv starenja, oksidativnog stresa, dijabetesa, mrene i mnogih ostalih bolesti dok je vitamin E u svojem sintetičkom obliku dobiven petrokemijskim putem i može uzrokovati endokrine poremećaje. Pokazalo se da magnezij stearat uzrokuje bubrežne kamence i abnormalnosti na jetri, a često ga nalazimo kao kombinirani proizvod stearinske kiseline. S obzirom da je napravljen od hidrogeniziranog pamuka ili palminog ulja, riskira se konzumacija ostataka pesticida s obzirom da ulje pamuka sadrži najveći udio ostataka pesticida od svih komercijalno proizvedenih ulja.

Najuobičajeniji sintetički sastojci u vitaminskim tabletama su:

BHT – ovaj se sastojak, topljiv u masti, nalazi u mlaznom gorivu, gumi, naftnim proizvodima i tekućinama za balzamiranje. Istraživanja su ga povezala s rakom mjehura, oštećenjem DNK, rakom želuca i pluća.

Borna kiselina – ova se kemikalija koristi kao antiseptik, insekticid i pri zaštiti od plamena i također se povezuje s oštećenjem DNK.

Sintetički vitamin A – petrokemijski derivat koji može uzrokovati urođene mane i oštećenja ploda.

Modra galica – koristi se kao herbicid, fungicid i pesticid te je vrlo nadražujuć ukoliko se proguta.

Stearinska kiselina – to je bijela, voštana, prirodna masna kiselina koja se nalazi u nekom povrću i masnoći životinjskog porijekla. Glavni je sastojak sapuna i lubrikanata, a u tablete se dodaje kako bi one zadržale svoj oblik. Ukoliko se priprema sintetičkim putem hidrogenacijom pamuka i drugih ulja sadrži ostatke pesticida.

Maltodekstrin – ovaj se šećer dobiva hidrolizom škroba i koristi se za dodavanje teksture i kao pojačivač okusa.

Modificirani kukuruzni škrob – ovo punilo je derivat kukuruza koji je kemijski izmijenjen kako bi se brzo razgradio i koristi se kao zgušnjivač. Većina kukuruza je genetski modificirana.

Natrijev benzoat – sintetička kemikalija koja se koristi kao konzervans i može oštetiti mitohondrijsku DNK.

Hidrogenizirano palmino ulje – hidrogenizacija je proces dodavanja hidrogena tekućim uljima. Taj proces stvara zasićene masti koje dovode do začepljenja arterija.

Kalij klorid – bezbojni i bezmirisni prah koji se dodaje kako bi se poboljšala fermentacija. Oralno uzimanje može uzrokovati crijevni ulkus dok veće doze mogu uzrokovati iritaciju probavnog trakta, slabost i krvožilni kolaps.

Vrlo je važno razlikovati anorganske i organske elemente u vitaminima. To se ne odnosi na certificirani službeni status nego na molekularni sastav elementa o kojem je riječ. „Anorganski“ metali kao što su željezo, magnezij, aluminij, cink itd., se dobivaju iz kamenja, ne iz živih stvari. S druge strane, „organski“ metali su elementi koji su dio kompleksnih molekula koje uvijek sadrže atome ugljika i vrlo često vodik. To su biološko raspoloživi nutritijenti koje živa bića pretvaraju u korisne tvari koje naše tijelo prepoznaje. Prema tome, željezo nije željezo – neka se željeza vitaminskim tabletama dodaju mljevenjem željeza dobivenog iz zemlje dok je korisno biološki raspoloživo željezo ono koje su živa bića pretvorila u „organsko“ (odnosno, kojeg su živa bića pretvorila u kompleksne molekule koje sadrže ugljik).

Nažalost, većina je vitaminskih tableta potpuna prijevara. Ispunjene su otpadnim kemikalijama i kamenjem, a na okupu ih drže upitni sastojci, pomoćna sredstva i kemijska „ljepila“ koja sprečavaju raspadanje tableta. Kada neinformirani potrošač kupuje multivitaminski dodatak ishrani, ono što najčešće kupuje jesu kemikalije i kamenje.

Prema FDA, kalcij je kalcij. U njihovom umu ne postoji razlika između kalcija u kamenju i kalcija u brokuli. No, u terminima stvarne molekularne biologije, postoji ogromna razlika. Tijelu su potrebni hranjivi sastojci dobiveni iz hrane, ne iz stijena. Ukoliko trenutno uzimate multivitamine koji nisu temeljeni na pravim izvorima hrane, potrebno je da se što prije prebacite na one koji to jesu. Najbolji izvor hranjivih tvari je živa, svježa hrana i niti jedan vitamin ju ne može zamijeniti. No iz mnogih razloga ljudi ne uspijevaju dobiti potrebne hranjive sastojke iz hrane koju konzumiraju. Jedan od najvećih razloga tome jest taj što je tlo siromašno mineralima kao što je selen, jedan od najvažnijih minerala u tragovima koji podržava zdravo funkcioniranje mozga, imuniteta i normalno funkcioniranje stanica. Dakle, čak i ako kupujete svježu hranu najvjerojatnije je lišena magnezija, cinka, selena i ostalih elemenata u tragovima koji su vam potrebni u obliku hrane. Današnji život od ljudi također traži užurbanost zbog čega žele hranjive tvari dobivati u praktičnom i prenosivom obliku. Dakle, što možemo učiniti?

Kupujte vitamine i minerale koji sadrže optimalne razine svih osnovnih nutritijenata. RDA razine su razvijene kako bi spriječile bolesti uzrokovane nedostatkom nekih vitamina no one nisu dovoljne kako bi spriječile današnje degenerativne bolesti kao što su karcinom, osteoporoza, artritis, moždani udar, astma i mnoge druge bolesti. Provjerite internetsku stranicu proizvođača. Ondje bi jasno trebali biti opisani procesi kontrole proizvoda, a sirov bi materijal trebao biti testiran na čistoću, potentnost i netoksičnost. Ukoliko na samom proizvodu nije navedeno da je potencija zagarantirana i da je proizvod laboratorijski testiran, kao i da je riječ o sastojcima biljnog i životinjskog porijekla, bilo bi mudrije ne koristiti ga.