Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Činovnici EU su krajem 2011. bili ismijani zbog zabranjivanja tvrdnji proizvođačima pića da voda može spriječiti dehidraciju. Nakon trogodišnje istrage je zaključeno da ne postoje dokazi koji idu u prilog takvoj tvrdnji. Proizvođačima flaširane vode se sada zabranjuju izjave ove vrste inače će se naći suočeni s dvogodišnjom zatvorskom kaznom.

Zdravstveni standardi tvrde da pijenjem vode sprječavamo dehidraciju i da je potrebno popiti barem 1,2 litre ove tekućine dnevno. Osam čaša vode dnevno, to je bila mantra koju su desetljećima gurali zdravstveni djelatnici, tvrtke za proizvodnju pića i popularni mediji. Odakle je stigla i je li ova tvrdnja točna?

Možda će vas iznenaditi da ne postoji znanstveni dokaz koji podupire navedenu doktrinu kada je riječ o ispravnoj hidrataciji tijela. Prva se zabilježena znanstvena preporuka pojavila 1945. kao kratka fusnota kada je Odbor za hranu i prehranu nacionalne akademije za znanost objavio svoje prehrambene smjernice. I, kao i kod drugih prehrambenih preporuka, čini se da potrebe za vodom variraju od osobe do osobe. Dakle, kako odrediti koliko vode trebate kao pojedinac?

Nema sumnje da je ispravna hidratacija važna jer je voda ključni nutritijent, ali smjernica o osam čaša vode je previše pojednostavljena. Ne postoji univerzalna potreba za unosom vode, a potrebe će varirati ovisno o dobi, spolu, težini, zdravlju i fizičkoj aktivnosti osobe. Brojni okolišni čimbenici, kao što su visina temperature zraka i količina vlage, također utječu na potrebu za hidratacijom. Teško je odrediti točnu količinu potrebnu pojedincu, pa bi se žeđ trebala koristiti kao opća smjernica. Drugim riječima, ako ste žedni, pijte, a ako niste, ne silite se samo zato što vjerujete da je to zdrava navika.

A što je sa sadržajem same vode koju najčešće pijemo? Voda iz slavine i ona iz boce navodno sadrže neke minerale što ovisi o kojem je izvoru riječ. Međutim, flaširana je voda vrlo često skupa i nije bolja od vode iz slavine u kojoj se mogu nalaziti ostaci farmaceutskih lijekova i drugih kemikalija, teški metali kao što su krom, olovo i arsen uz namjerno dodane fluor i klor.

Što znače i predstavljaju određene vrste vode?

– Voda iz slavine je općinska voda koja je tretirana, obrađena i dezinficirana. Pročišćena je klorom i često joj se dodaje fluor. No jedan od nusprodukata korištenja klora u vodi za piće je povezan s karcinomom.
– Destilirana voda može biti bilo koja voda koja je pretvorena u paru i prikupljena dok za sobom ne ostavlja nikakve čvrste ostatke, uključujući minerale. Destilirana voda ne sadrži nikakve minerale.
– Reverzna osmozna voda je protjerana kroz membrane koje uklanjaju veće čestice, zagađivače i minerale; obično je kisela.
– Deionizirana voda je lišena nečistoća i minerala, no sadrži bakterije ili patogene.

Vodi većinom nedostaju osnovni minerali potrebni našem zdravlju. Nedostatak minerala može uzrokovati skoro bilo koji veću bolest poznatu ljudskoj vrsti, uključujući ubrzano kucanje srca i glavobolje (uključujući migrene). A ukoliko bolujete od kronične dehidracije, možda imate neki od slijedećih simptoma: žudnja za šećerom i soli, umor, osjećaj žeđi i njegovi nagli napadaji, problemi sa spavanjem (buđenje kasno noću ili rano ujutro), napetost, nervoza, tjeskoba ili panika.

Nadbubrežna se žlijezda nalazi odmah iznad bubrega i u kombinaciji sa štitnjačom radi kako bi proizvela energiju potrebnu tijelu. Ti organi zajedno luče hormone ključne za zdravlje organizma uključujući i onaj zvan aldosteron. Ovaj hormon luči nadbubrežna žlijezda i njime regulira koncentraciju minerala i razinu vode u tijelu (kao što je, na primjer, natrij) kako bi tijelo ostalo hidratizirano.

Još jedna uloga nadbubrežne žlijezde je reguliranje tjelesnog odgovora na stres. U modernom je životu stres nešto što je često i akutno pa se time stvara stalno stanje nadbubrežnog umora. Ovo je vrlo rašireno stanje. U stvari, to je slučaj kod većine ljudi, osobito žena. Što je stres veći, više hormona poput aldosterona i soli kruže tijelom. Kako se razina stresa smanjuje, smanjuje se i razina aldosterona, a natrij mora napustiti krvotok. Bubrezi stvaraju sol, a dok on napušta tijelo u obliku urina, s njime odlazi i voda.

Dakle, što je veći stres, nadbubrežna žlijezda je sve slabija što znači da je potrebna veća hidratacija. Stoga, čak i ako pijete vodu cijeli dan, ne uspijevate rehidrirati tijelo kroz prikladnu snabdjevenost mineralima potrebnih tijelu za očuvanje zdravlja.

Na koji je način moguće rehidrirati tijelo i održati zdravo stanje nadbubrežne žlijezde?

Uz pijenje čaja od koprive, pomaže konzumacija juhe od kosti, jedenje kultivirane hrane (kefir, jogurt, domaće povrće), tekući minerali kao i hrana dobivena od domaćih životinja (jaja, meso, sirovo mlijeko), svježe iscijeđen sok limuna ili nezaslađen sok od brusnice.

Tijekom dana je potrebno postupno konzumirati tekućinu jer ukoliko prebrzo pijemo, riskiramo razrjeđivanje krvi što uzrokuje brže izlučivanje vode putem bubrega. Svakome je potrebna drugačija količina, no možete se voditi zlatnim pravilom o pijenju pola svoje težine mjereno u uncama (pri pretvaranju unca u grame, množi se s 28,35). Dakle, ako je težina 150, potrebno je popiti 75 unci. To bi mogla biti mineralna voda, a fulvinska kiselina je izvrsna tvar za dodavanje vodi.

Tijekom obroka popijte 4 unce (113 grama) tekućine ili manje. Pijenje više od toga razrjeđuje klorovodičnu kiselinu i druge želučane sokove koje tijelo proizvodi kako bi na ispravan način probavilo hranu. Manje količine toplih ili hladnih tekućina kao što su juha od kostiju, kefir ili kombucha će pomoći pri boljoj probavi hrane.

Izbjegavanje obrađene i „smećaste“ hrane (junk food) će također pomoći, kao i izbjegavanje napitaka poput alkohola, sokova i kave. Ovi napici su dijuretici koji uzrokuju eliminaciju tekućine i minerala iz tijela. Tijekom i nakon vježbe je potrebno nadoknaditi izgubljenu tekućinu koja se izgubi putem kože zajedno sa solima i mineralima. Alge su dobar izvor minerala, a preporučljivo je jesti i ostalu morsku hranu osobito jer sadrži jod, selen i cink.

Za primjerenu hidratizaciju važno je kontrolirati i razinu šećera u krvi jedući redovito tijekom dana. Povišena razina šećera u krvi uzrokuje osmotsku diurezu kada šećer izlazi putem bubrega i sa sobom odnosi i vodu. To rezultira nemogućnošću bubrega da ponovo apsorbiraju vodu. Fermentirana hrana i piće, koji su prirodno kiseli, oduzimaju želju za šećerom. Dovoljan je onaj koji se dobiva iz voća ili hrane kao što je mrkva.

Pijenje vode kako bi se podržao rad nadbubrežne žlijezde je samo dio jednadžbe. Svakome je za život potrebna odgovarajuća količina vode, a svima su potrebne zdrave nadbubrežne žlijezde kako bi se održala ravnoteža tekućina i minerala u tijelu što pomaže ispravnoj hidratizaciji. Ukoliko pijete mnogo vode, a još uvijek se osjećate dehidrirano ili ako imate simptome nadbubrežne iscrpljenosti, pokušajte što bolje napuniti nadbubrežne žlijezde.