Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Mnoga istraživanja su dokazala učinkovitost algi na zdravlje ljudi i životinja. Njihovo elektrolitsko magnetsko djelovanje oslobađa višak tekućine iz pretrpanih stanica i putem kože otapa masni otpad mijenjajući ga osiromašenim mineralima, osobito kalijem i jodom. Oceanske/morske alge su najbogatiji prirodni izvor minerala, minerala u tragovima, joda i rijetkih elemenata iz zemlje dok svo morsko povrće sadrži visoku razinu probavljivih proteina. Sušene mikroalge su najbogatiji izvor proteina, betakarotena, nukleinskih kiselina (RNK i DNK) i vrlo su bogat izvor gama–linolenske kiseline (GLA). Mikroalge se uspješno koriste pri poboljšanju imuniteta ljudi s rakom, AIDS-om, kolitisom, dijabetesom…

„Ne postoji skupina hrane koja će više zaštititi tijelo od radijacije i okolišnih zagađivača od morskog povrća… koje može spriječiti asimilaciju različitih radionuklida, teških metala (kao što je kadmij) i ostalih okolišnih otrova,“ liječnik naturopata, Steven Schecter.

Morske alge su obilježje ishrane kakva se još od prapovijesnog doba koristi u Japanu i Kini. One su dio tradicionalne ishrane koja uključuje populaciju Japana, Koreje, Kine, Islanda, Švedske, Wallesa, Škotske, Havaja i Južnopacifičkih otoka. Putem čuda nazvanog fotosinteza, morsko povrće zarobljava vitalnu energiju sunca i puni spektar hranjivih sastojaka iz mora. Vjeruje se da uravnotežena kombinacija morskog povrća može sadržavati svaki hranjivi sastojak poznat čovječanstvu.

Jedna od najistaknutijih dobrobiti morskih algi za zdravlje jest njihova mogućnost uklanjanja radioaktivnog stroncija i ostalih teških metala iz našeg tijela. Smeđe morske alge, kao što je kelp, sadrže alginsku kiselinu koja se veže s otrovima u crijevima čineći ih neprobavljivima i odnosi iz našeg tjelesnog sustava.

Jedan od najkancerogenih proizvoda fisije, pronađen  u radioaktivnim padalinama, je radioaktivni jod (jod–131). On je vrlo opasan jer ga štitna žlijezda spremno apsorbira na jednak način na koji bi to učinila s prirodnim, zdravim oblikom joda. Ukoliko ljudima i životinjama nedostaje jod, oni su pod povećanim rizikom od oštećenja štitne žlijezde, uključujući i rak štitne žlijezde kao rezultat izlaganja radioaktivnim padalinama koje doslovce padaju s neba i s vremenom mogu završiti u našem tlu, vodi i namirnicama. Ako se u našim tijelima nalazi dovoljna količina joda, radioaktivne padaline se više neće moći koncentrirati u štitnoj žlijezdi i jednostavno će proći kroz nas. To je samo jedna od mnogih dobrobiti prirodnog joda.

Ljepota korištenja morskih algi jest u tome da one čine samo dobro i nikada ne škode: ne iscrpljuju energiju tijela nego jačaju vitalnu energiju radeći u suradnji s endokrinim žlijezdama. Dapače, otkriveno je da postoji izravna veza između dostupne energije i unosa joda.

Dr. Jerry Tennant sa Tennant Instituta Integrativne Medicine objašnjava da su mikronutritijenti i elektroliti u morskom fitoplanktonu (mikroskopske biljke/organizmi koji žive u oceanu) upravo ono što je potrebno membranama ljudskih stanica kako bi obavljale metabolizam. Sastav ljudske plazme, ili tekućine koja okružuje stanične membrane, je sličan morskoj vodi. Oslanjanje samo na izvore hrane iz zemlje može dovesti do pomanjkanja tih mikronutritijenata i elektrolita dok morski fitoplankton sadrži devet aminokiselina koje tijelo samo ne može proizvesti. U morskom fitoplaktonu su prisutne i osnovne masne kiseline (omega – 3 i omega – 6), te vitamini A, B1, B2, B3, B5, B6, B12, C, D kao i većina minerala u tragovima. On može reducirati depresiju, štetne učinke stresa i promjene raspoloženja. Možda ste već čuli za svježi fitoplankton kao što su spirulina i chlorella koje, uz divlje plavozelene alge, sadrže više klorofila od bilo koje hrane.

Chlorella je prvi puta identificirana 1890., ali tek su 50-ih japanske studije bacile svijetlo na njezin ogroman potencijal. Istraživanja su otkrila da neke dobrobiti chlorellinog utjecaja na zdravlje proizlaze iz visoke koncentracije klorofila i betakarotena kao i iz njezinih neobičnih staničnih stjenki. Stanične stjenke ove alge se vežu s teškim metalima, pesticidima, PCB–om (poliklorirani bifenili) i sličnim otrovima pa ih ona sigurno uklanja iz tijela vežući se s njima i eliminirajući ih iz krvožilnog sustava. Potrebno je otprilike 3–6 mjeseci uzimanja chlorelle da bi se teški metali počeli uklanjati iz krvi, ovisno o količini koja se koristi.

Ona sadrži chlorella faktor rasta (CGF) koji jača imunitet poboljšavanjem aktivnosti T i B stanica što djeluje kao obrana protiv virusa. Uz to, jača imunitet poboljšavanjem aktivnosti makrofaga koji uništavaju rak. Ponekad se naziva zelenim tonikom za krv i čistačem, a zabilježeni su i njezini pozitivni učinci kod slučajeva anemije dok su studije pokazale njezinu mogućnost stimuliranja regeneracije tkiva, ubrzavanja izlječenja rana i inhibicijskog učinka na rast nekih tumora.

Klasifikacijski sustav algi može biti zbunjujući jer se mijenja što se više uči o njima, no postoje tri osnovna tipa:

Smeđe alge (phaeophyta)

Ovo su najveći tip algi. One dolaze iz reda phaeophyta što znači „tamne biljke“. One su smeđe ili žućkastosmeđe boje i može ih se naći na temperaturama arktičkih voda. Smeđe alge obično imaju korjenastu strukturu zvanu „stega“ koja algu učvršćuje na površinu. Sadrže klorofil A i C, te pigment nazvan fukoksantin koji joj daje boju. On se ne nalazi u drugim algama ili biljkama. Klorofil je vrlo važan dio algi. Njegova molekularna struktura je skoro jednaka hemoglobinu, koji je odgovoran za prijenos kisika diljem tijela. Kisik je osnovni nutritijent, a klorofil je središnja molekula za povećanje kisika u sustavu, a uz to je vitalan za brzu asimilaciju aminokiselina u tijelu. Postoji oko 1800 vrsta smeđe alge, a najpoznatija i najveća od njih je kelp.

Kelp je jedinstvena morska alga koja raste isključivo na sjevernoatlantskim obalama Sjeverne Amerike i Europe. Pronađena je u posebnom obilju na sjevernoatlantskoj obali Kanade gdje se hladan i čisti okoliš konstantno obnavlja najvećim plimama na svijetu. Ova alga djeluje kao spužva upijajući iz vode skoro sve nutritijente, minerale i elemente u tragovima nužne za život. Kelp je prvi puta u medicini korišten za liječenje povećane štitne žlijezde. Liječnici nisu znali zbog čega je kelp učinkovit sve dok nisu otkrili da je iznimno bogat jodom i da je povećanje štitne žlijezde uzrokovano nedostatkom joda.

Studije su pokazale da aktivni sastojak kelpa, natrijev alginat, može spriječiti apsorciju svježe progutanih teških metala, ali nema velikog učinka na prethodna izlaganja. Kelp sadrži više od 60 minerala i elemenata, 21 aminokiselinu, složene ugljikohidrate i nekoliko osnovnih hormona za rast biljke. Poznat je i kao izvrstan izvor najvažnijih minerala u tragovima.

Osim poznatih elemenata u tragovima kao što su bakar, cink, mangan, krom, i ostali, kelp sadrži zalihe mnogih ultraminerala u tragovima kao što su germanijum, iridij i ostali o kojima znamo mnogo manje. On je bogat željezom, kalcijem uz nešto cinka i selena, ali ne sadrži mnogo bakra. To je prilično dobra mješavina minerala zbog čega se kelp preferira nad ostalim algama.

Većini ljudi su očajnički potrebni dodatni minerali, a ostali mineralni dodaci hrani koji su dostupni na tržištu ne sadrže ultraminerale u tragovima ili sadrže više otrovnih metala, a bez sadržanih tvari koje će neutralizirati ili se vezati i ukloniti otrove. Primjer su minerali temeljeni na morskoj vodi i oni temeljeni na zemlji kao što su fulvinske i humozne kiseline. Takve je proizvode preporučljivo izbjegavati.

Kelp posebice sadrži biodostupni kalcij. To je složeni fenomen jer mnoga hrana sadrži kalcij. Međutim, otkrivamo da kelp, mrkva, sok od mrkve i sirovo mlijeko sadrže najbolje oblike. Kalcij pronađen u pasteriziranom i homogeniziranom mlijeku, u sjemenkama i oraščićima, te u ponekoj ostaloj hrani se ne iskorištava dobro, a razlog tome je za sada još uvijek nepoznat.

Kelpova najbolja i najpoznatija prednost je jod. On pruža mnogo joda, minerala kojeg potrebuje većina ljudi današnjice zbog opće prisutnosti jodovih antagonista. Neki liječnici ne preferiraju korištenje kelpa jer količina joda u njemu može varirati. Iz tog razloga se preporuča standarizirana količina joda od oko 400 mikrograma po kapsuli, što je uobičajeni raspon. Kelp se, u odnosu na Iodoral i Lugolovu otopinu, preferira jer:

• je učinkovitiji (vjerojatno zato što je to prirodna hrana i  bolje se iskorištava),
• mnogo jeftiniji, osobito ako se uzme u obzir da je to „zeleni dodatak hrani“ kao izvor joda,
• sigurniji (otkriveno je da su slični proizvodi toksični ako se koriste duže vremena, a tijelo bolje regulira količinu joda kojeg uzima iz kelpa),
• proizvodi jednog minerala mogu ometati apsorbciju drugih minerala. Svi minerali se međusobno natječu za apsorciju, a uzimanje balansirane hrane, kao što je kelp, mnogo je sigurnije za dugoročno korištenje, a to je ono što ljudima najviše treba.

Neke osobe ponekad imaju reakciju na uzimanje kelpa. One najvažnije uključuju razdražljivost i mučninu dok postoji nekoliko slučajeva gubitka kose.  Većina tih reakcija je privremena te do nje dolazi zbog uklanjanja toksičnih elemenata kao što su klor, brom i spojevi flora. U većini slučajeva potrebno je samo na neko vrijeme reducirati dozu i zatim ju postepeno povećavati.

Gušavost je medicinski naziv za povećanje štitne žlijezde i okolnog tkiva. Korijenski uzrok je konvecionalnoj medicini nepoznat, ali većina nutricionista se slaže da je u mnogim slučajevima potaknuta ozbiljnom neravnotežom u funkciji  štitnjače uzrokovane nedostatkom joda. Većina slučajeva gušavosti se može znatno popraviti ili u potpunosti eliminirati ishranom koja sadrži jod, a jedan od njegovih najboljih izvora je kelp.

Slijedi nekoliko izjava o kelpu i gušavosti objavljenih u vrhunskim knjigama o prirodnom zdravlju:

„Jod je prvi puta otkriven 1812. godine u kelpu. On je bio izdvojen iz morske alge i nazvan jodom zbog njegove boje koja na grčkom znači „ljubičasto“. Jod se u prirodnom obliku pojavljuje kao jodid ili jodirana sol. On je ključni dio hormona štitnjače koji zauzvrat igraju vitalnu ulogu u proizvodnji energije… Nedostatak tih hormona vas zaista usporava.“ – „Liječnička enciklopedija vitamina i minerala“

„Zbog visoke razine joda, kelp je u mnogim zemljama poznat kao sredstvo za sprečavanje ili liječenje gušavosti. Međutim, izvješteno je da pomaže pri normaliziranju oslabljene ili povećane prostate i kod ostalih bolesti muškaraca… kelp na prostatu djeluje poboljšanjem cirkulacije krvi kroz tkivo i hranjenjem organa.“ – „Tajne kineskih travara“

„Kelp, svježi ili u prahu, je najbogatiji izvor organskog joda. On pomaže popraviti mineralne nedostatke i dobra je zaštitna hrana, korisna u prevladavanju loše probave, sprečavanju i prevladavanju gušavosti i ponovnoj izgradnji i održavanju ispravne funkcije svih žlijezda.“ – „Enciklopedija voća, povrća, oraščića i sjemenja za zdrav život“

„Dugoročni unos joda (1000 – 2000 mikrograma dnevno) se može pojaviti kod ljudi koji jedu velike količine kelpa i ostalog morskog povrća i može uzrokovati gušavost. Pokazalo se da veliki broj uobičajene hrane interferira s korištenjem joda od strane štitnjače što reducira proizvodnju njezinih hormona i uzrokuje gušavost. Ova hrana, nazvana goitrogeni, uključuje brokulu, kupus, kelj, i gorušicu, proso, soju, pinjole i neka jela od sjemenki koja se koriste pri ishrani životinja.“ – „Prirodna ljekarna: upute od A – Z za prirodno liječenje uobičajenih zdravstvenih problema“

Činjenica je da pakiranje kelpa ponekad nije doista kelp, nego bladderwrack ili neka druga morska trava. U tim slučajevima može doći do problema otrovnih metala. Vrsta kelpa je važna jer one prave imaju nižu razinu otrovnih metala, veći sadržaj alginata, a ponekad sadrže i ostale tvari koje se uspješno vežu s živom i ostalim otrovnim metalima koji se nalaze u svim morskim proizvodima. To je važno jer će jedenje ostalog morskog povrća, kao i uopće jedenje mnogo ribe, na žalost rezultirati živinom i arsenovom toksičnošću. Brandovi proizvođača koji se preporučuju jesu Nature’s way i Solaray kapsule kelpa. Ukoliko ga se želi koristiti u granulama, mogu poslužiti Frontier herbs i Monterrey bay herb company granule.

Kombu je član obitelji kelp. Jedna je od algi koja najviše štiti od radijacije. Japanska kultura ga koristi kod mnogih tradicionalnih jela kao što su juhe, gulaši i sushi. On je snažan izvor prirodne glutaminske kiseline koja pomaže tijelu pri proizvodnji antioksidanta glutationa.

Morsko povrće je snažan izvor minerala vanadija koji pomaže pri stvaranju haloperoksidacije enzima što stvara prirodnu obranu od otrova zbog čega to morsko povrće i cvate. Vanadij je kritičan element u tragovima koji poboljšava signalizaciju inzulina i ravnotežu šećera u krvi inhibirajući fosfatazu enzima štitnjače. Morsko povrće također sadrži jedinstvenu grupu polisaharida nazvanu fukoidani koji imaju karakteristiku uzorka grananja sa molekulama koje sadrže sumpor. Često se istražuju zbog svoje mogućnosti smanjenja upala u tijelu.

Sulfatni fukoidani reduciraju bol, bore se protiv virusa i sprječavaju aterosklerozu. Također se pokazalo da blokiraju tipična vezivna mjesta za mnoge viruse kao što je herpes. Blokiranjem vezivnih mjesta virus se ne može množiti, a bez toga ne može ni preživjeti. Ovi sulfatni polisaharidi su također cijenjeni zbog svoje snažne mogućnosti uklanjanja krvnih ugrušaka. Popularni farmaceutski proizvodi koji se koriste za smanjenje krvnih ugrušaka su također sulfatni polisaharidi iako se nalaze u sintetički dobivenom obliku. Dok se s tim lijekovima povezuju brojne nuspojave, prirodni sulfatni polisaharidi u kelpu to ne pokazuju.

Crvene alge (rhodophyta)

Ove alge često imaju sjajnu boju zbog pigmenta fikoeritrina. Mogu živjeti u većim dubinama od smeđe ili zelene alge jer apsorbiraju plavu svijetlost. Koraljne alge su grupa crvenih algi i važne su pri stvaranju koraljnih grebena. Njih jedu ribe, ljuskavci, crvi, gastropodi, ali i ljudi. Primjerci crvene alge su nori (koja se koristi pri spravljanju sushija), irska mahovina (od koje se može napraviti puding) i dulse (palmarija palmata).

Irska mahovina se koristi u mnogim prehrambenim proizvodima zbog svoje emulzije i svojstva geliranja. Koristi se za zgušnjavanje hrane i stvara bezbojnu konzistenciju nalik želatini pa je ona želatinski odgovor za vegetarijance. Također sadrži mnoge hranjive i zdravstvene dobrobiti jer je bogata retinolom i mineralima, a u Irskoj se koristi kao lijek za kašalj i prehladu (“islandski lišaj”).

Dulse je crvenkasto-smeđe boje i mnogi ju smatraju delikatesom. Islanđani ju koriste već mnogo godina, a u Irskoj (gdje se naziva još i „dilisk“) se u nekim pubovima kupuje kao grickalica. Raste u međuplimnim područjima zbog čega je lako dostupna. Dulce je izrazito hranjiva jer sadrži oko 10-20% proteina i cijeli niz vitamina i minerala, uključujući magnezij, željezo i betakaroten (kojeg tijelo koristi za proizvodnju vitamina A). Uzgaja se u Irskoj i drugdje zbog povoljnog zdravstvenog učinka i korištenja u proizvodnju pripravaka za njegu kože.

Zelene alge (chlorophyta)

Ove se alge nalaze u slatkovodnim ili morskim staništima, a neke uspijevaju i u vlažnom tlu. Variraju od jednostavnih, jednostaničnih organizama do kompleksnijih višestaničnih. Za razliku od smeđe i crvene alge, one se klasificiraju kao biljke. Tamno do svijetlozelene su boje koja dolazi od klorofila A i B. Ukupna boja ovisi o količini ostalih pigmenata koji uključuju betakaroten (koji je žut) i ksantofila (koji su žućkasti ili smećkasti). Svoju hranu skladište kao škrob. Zelene su alge uobičajene na područjima gdje ima obilja svijetlosti kao što su plitke vode i plimni bazeni.

AFA alga je jestiva vrsta plavozelene alge, najhranjivije hrane na svijetu. Ona je „najzelenija“ hrana jer sadrži najveći postotak klorofila.

Spirulina je također plavozelena alga koja je izvrstan izvor klorofila i sastojka zvanog fitokemikalije, a koje se nalaze u biljkama i voću što ih prožima bojom i štiti protiv oštećivanja stanica uzrokovanog slobodnim radikalima. Rak ustiju se može liječiti fitokemikalijama, osobito betakarotenom kojeg u spirulini nalazimo u izobilju. Spirulina ima 62% aminokiselina ili 20 puta više proteina od soje te 200 puta više od govedine. Ona je najbogatiji izvor vitamina B12, a sadrži i visoke razine minerala kao što je cink. Također sadrži 10 puta više karotenoida od mrkve, a bogata je i klorofilom i uljima te sadrži više omega–3 od ribljeg ulja.

Spirulina je tropska alga, dok je AFA vrsta koja uspijeva u hladnoj klimi. Obje su bogate fitokemijskim antioksidansima kao što je karoten. Obje navedene plavozelene alge imaju sličnu opću koncentraciju proteina, ugljikohidrata, lipida i minerala. Međutim, kvaliteta njihovih mikronutritijenata se značajno razlikuje zbog specifičnih uzgojnih i žetvenih tehnika koje se s njima povezuju. Spirulina se, na primjer, uzgaja u betonskim ili plastičnim jezercima i njezin „faktor saliniteta“ (sadržaj soli natrijevog klorida) je često i do 100 puta veći od AFA alfe. Hranjivi sastojci spiruline su samo odraz tvari koje se umjetno dodaju u obliku mineralnih i ostalih dodataka.

AFA se sabire iz vlastitog mineralima bogatog i prirodnog staništa. Bogatstvo mikronutritijenata AFA–e je bolje vidljivo iz činjenice da 30–ak metara organski hranjivog sedimenta čini bogat izvor minerala kojima se ona hrani. Ogromno bogatstvo ovog sedimenta se reflektira u činjenici da AFA ima oko 40% više kalcija i 100% više kroma od spiruline uz 5–10 puta veći sadržaj vitamina C.

Nekoliko najvažnijih dobrobiti koje se pripisuju AFA algi:

• Stimulira oslobađanje matičnih stanica iz koštane srži što ju čini neusporedivim prirodnim proizvodom za regeneraciju i izlječenje.
• Stimulira kretanje prirodnih stanica ubojica (vrsta limfocita uključenih u uklanjanje kancerogenih i virusno zaraženih stanica) čime nudi snažnu imunološku podršku.
• Izvrstan je izvor bioraspoloživih omega–3 masnih kiselina, karotenoida i klorofila što pospješuje zdravi rad srca.
• Sadrži fikocijanin, plavi pigment koji pomaže u sprječavanju upala i boli, te štiti tijelo od toksičnosti teških metala i pesticida.
• Značan je izvor feniletilamina (PEA), koji je poznat po povećanju mentalne budnosti, koncentracije, dobrog raspoloženja, a ublažava depresiju i simptome poremećaja pažnje.
• Bogat je izvor vitamina i minerala.

Alge se beru i jedu već stoljećima, a njihova neizmjerna hranjiva vrijednost je donedavno prolazila nezapaženo. No znanost se zbog globalne gladi, smanjenih resursa i iscrpljenog zemljišta počela fokusirati na hranjivi potencijal algi što je rezultiralo mnogim istraživanjima i impresivnim testiranjima zbog čega su ih znanstvenici sa Kalifornijskog sveučilišta nazvali „super hranom koja može pridonijeti postignuću i održavanju dobrobiti“.