Os Uma
Sve je više ljudi koji su svjesni koliko je unutarnji mir značajan za naše mentalno zdravlje i optimalno funkcioniranje u ovom nemirnom svijetu. Svjesni ovog značaja težimo da ga dostignemo i zadržimo, boreći se na neki način za svoje pravo na mir.
Sada dolazimo do paradoksa. Naime, jureći tako za unutarnjim mirom, mi ga gubimo, odnosno gubimo priliku da ga osjetimo. Jer, on nam je svakog trenutka nadohvat ruke i nisu potrebni nikakvi posebni uvjeti da bismo ga osjetili. U miru možemo biti usred saobraćajne gužve, na najbučnijem sastanku, kao i dok u tišini uživamo u šalici čaja. Vanjski uvjeti nisu važni za unutarnji mir. Oni su nam nekada naklonjeniji, dok nas nekada ometaju, ali suštinski nisu presudni.
Naime, ono što zaista dovodi do preplavljenosti mirom jest prihvaćanje trenutka, događaja, sebe i ljudi koji su oko nas, onakvih kakvi jesu u tom trenutku. Tako jednostavno, možda ćete se zapitati? Jest, jednostavno je, ali nam je često nedostižno, jer mi se toliko opiremo prihvaćanju. Možda zato što prihvaćanje izjednačavamo s pasivnošću ili zato što odmalena prečesto slušamo kako se trebamo boriti protiv ovoga ili onoga. Borba nam ne može donijeti mir. Ni vanjski, niti unutarnji. Borba je opiranje u svojoj suštini, dok je za mir neophodno prihvaćanje.
Ipak, prihvaćanje nije isto što i odobravanje, niti znači da ćemo se odjednom slagati s nečim što je u suprotnosti s našim sistemom vrijednosti. Prihvaćanje jednostavno znači da razumijemo da su trenutne okolnosti takve kakve jesu i da im dopuštamo da budu takve tog trenutka. Opiranje nečemu što već jest takvo kakvo jest, potpuno je besmisleno, ali mi to ipak radimo, uzalud gubeći energiju u borbi s vjetrenjačama.
Možemo biti nemirni i usred savršenih vanjskih uvjeta, ukoliko u sebi vodimo bitke umjesto da prosto prihvatimo trenutno stanje, kakvo god da je. Ne možemo ni da menjamo ništa što nismo prihvatili, bez obzira da li se radi o našim osobinama ili izvanjskim okolnostima.
Znajte da kad god niste u miru, postoji nešto čemu se opirete i to vam razvija unutarnju napetost, koje ste uglavnom nesvjesni. Pokušajte sljedeći put osvijestiti čemu se opirete, što je to čemu trenutno ne želite da kažete ,,da,,, a zatim jednostavno izgovorite to ,,da,,. Izgovorite ga glasno… osjetite kako svaka stanica vašeg tijela govori ,,da,, prepuštajući se trenutku, situaciji, emociji… To unutarnje ,,da,, razvit će u vama predivan osjećaj unutarnjeg mira, iz kojeg ćete moći donijeti ispravnu odluku i krenuti u akciju.
Autor: Suzana Vemić, psih.
Izvor: Alternativa Informacije