Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Novo otkriće u udaljenom planinskom selu visoko u peruanskim Andama upućuje na to da su drevne Inke koristile quipus, složeni sustav vezivanja čvorova na užadi, za više radnji, ne samo za bilježenja brojeva u administrativne svrhe.

Do sada se smatralo da su različite kombinacije čvorova predstavljale brojeve i koristile su se za memoriranje stanja namirnica poput kukuruza ili graha u skladištima. Navodi iz kolonijalnih vremena tvrde da su Inke koristile ovaj sustav i za bilježenje povijesnih događaja, ali i kao pismo no istraživači do sada još nisu odgonetnuli moguće ne-numeričko značenje. Nova objašnjenja nudi par quipusa, koje su još od kolonijalnih vremena čuvali stariji pripadnici, a koji ukazuju kako je ovaj način bilježenja bio vrlo profinjen i nudio je više načina za pohranu informacija.

Sabine Hyland, profesorica antropologije na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj iznosi da su na brojčanicama pronašli niz složenih kombinacija boja između užadi:

“Užad ima 14 različitih boja koje omogućuju 95 jedinstvenih uzoraka. Taj se broj nalazi u rasponu simbola u logosilabičnim sustavima pisanja.”

Hyland teorizira da specifične kombinacije obojene užadi i čvorova mogu predstavljati slogove ili riječi.

Hyland je do otkrića došla u selu San Juan de Collata, u Andama, kada su je starješine pozvale da prouči dva quipusa koje je zajednica pažljivo čuvala već generacijama. Tada su joj rekli da su quipusi “narativne poslanice o sukobima stvorenim od strane lokalnih poglavara”. Držali su ih u drvenoj kutiji, skrivenoj od stranaca. U kutiji su se nalazili i deseci pisama iz 17. i 18. stoljeća, a većina dokumenata predstavlja službenu korespondenciju o zemljišnim pravima, između starješina i španjolske kolonijalne vlade. Kako su španjolski kroničari zabilježili da su Inka kuriri nosili quipuse kao pisma, Hyland smatra da dokazi upućuju na činjenicu da su ih Inke koristile kako bi osigurale tajnost tijekom pobune protiv Španjolaca.

“Collata quipus prvi je quipus ikada koji je pouzdano identificiran od strane potomaka njihovih stvaratelja kao narativna poslanica”, piše Hyland u svojoj analizi.

Nadalje navodi da su one veće i složenije od tipičnih brojčanih inačica, a za razliku od većine quipusa, koje su bile od pamuka, ove su izrađene od dlaka i vlakana andskih životinja. Budući da životinjska vlakna prihvaćaju i zadržavaju boje bolje od pamuka, ona predstavljaju prikladniji medij za korištenje boje, kao i čvorova za pohranjivanje i prenošenje informacija. Starješine potvrđuju da više varijabli, uključujući boju, vrstu vlakana, pa i smjer tkanja užadi i čvorova zahtjeva kod čitanja quipusa ne samo dodir već i vid.

Vjeruje se da Collata quipus potječe iz sredine 18. stoljeća, što je više od 200 godina nakon što su španjolski kolonizatori prvi put stigli 1532. godine. Time se postavlja pitanje jesu li relativno novije inovacije potaknute kontaktom s abecednim pismom ili su blisko slične s ranijim narativnim quipusima.

Hyland ističe kako cilj ovog istraživanja nije samo u rješavanju povijesne tajne već i u usmjeravanju pažnje na nevjerojatna intelektualna postignuća autohnonog naroda ovog kontinenta.

Izvor: National Geographic