Os Uma
Autor: Irena Dujmušić

Hvatač snova generacijama je dio kulture starosjedilaca američkog kontinenta, koji vjeruju kako on štiti ljude od negativnih snova, propuštajući samo dobre snove. Predaja potječe od Ojibwe Chippewa naroda, iako i Lakota narod ima svoju verziju o porijeklu nastanka hvatača snova. Imajući u vidu da su brojni drevni narodi znali da su snovi glas podsvijesti koji upozorava na razne promjene u tjelesnom i duhovnom stanju čovjeka, znali su i za izrazito važan značaj snova. Stoga ne čudi da su neki, poput američkih starosjedilaca, željeli zaštititi ljude od loših snova, a posebice malu djecu.

Predaja Ojibwe naroda govori o vremenu kada su svi njihovil judi živjeli u mjestu nazvanom Otok kornjača. Kada je zemlja postala premala za sve ljude plemena, Asibikaashi, žena pauk, pobrinula se da pomogne Wanabozhuu, Suncu, da bude sa svim ljudima koji su se raspršili na sve četiri strane vjetra. Tako su zajedno stvorili Hvatača Sunca, danas poznatog kao hvatača snova. Asibikaashi je napravila mrežu kako bi hvatala Wanabozhooove zrake. Na taj način, Sunce bi se moglo nositi posvuda, čak i tamo gdje njegova svjetlost nije mogla doseći. Kroz vrijeme, izradu mreža preuzele su majke i bake, čineći male mreže koje su stavljale na kolijevku novorođenčadi. Bez obzira gdje su putovali, njegov Hvatač Sunca bi ga pratio. Na taj način, Sunce bi dopiralo svuda, dajući svjetlost i toplinu svim članovima prvobitnog plemena.

Tako je glasila prvotna predaja koja se vremenom pretvorila u priču o hvatanju snova, gdje mreža služi kako bi propustila dobre snove, a zadržala loše, koje će prve zrake jutarnje svjetlosti uništiti. Svaki dio hvatača snova ima važnu ulogu u legendama. Oblik kruga predstavlja krug života, a mreža predstavlja ceste kojima putujemo cijelog života. Boja mreže je tradicionalno crvena jer predstavlja krv života, a pero na mreži predstavlja dah. Oboje podsjeća da ne možemo preživjeti bez zraka i sunca. Kako bi se nastavilo poštivanje žene pauka, broj čvorova koji vežu mrežu s obodom je osam, što predstavlja broj nogu pauka.

Lakota predaja navodi kako je prije mnogo godina, kada je svijet još bio mlad, stari duhovni vođa Lakota bio na visokoj planini gdje je imao viziju. U toj viziji obratio mu se Iktomi, veliki mudri učitelj koji se pojavio u obliku pauka. Iktomi mu je govorio na svetom jeziku kojeg su samo duhovni vođe Lakota mogli razumjeti. Dok mu se Iktomi obraćao, uzeo je vrbovu granu i počeo plesti mrežu u koji je pleo i perje, konjsku dlaku i perlice. Iktomi je govorio o ciklusima života, od mladosti do starosti, kako počinjemo život kao dojenčad, prelazeći u djetinjstvo, odraslu dob pa u starost, gdje se o nama brinu kao da smo dojenčad, čime se završava ciklus života. Naglasio je, pletući mrežu, da u svakom trenutku života postoji mnogo sila, dobrih i loših, te da će nas slušanje dobrih sila usmjeriti u pravom smjeru. No, slušanje loših sila će nas povrijediti i usmjeriti u pogrešnom smjeru. Cijelo je vrijeme pleo mrežu, polazeći izvana i radeći prema centru. Kad je Iktomi završio razgovor, predao je mrežu i rekao: “Vidiš, mreža je savršeni krug, ali ima rupu u središtu kruga. Koristi mrežu kako bi pomogao sebi i svom narodu da postignete svoje ciljeve i iskoristite ideje, snove i vizije. Ako vjerujete u Velikog Duha, mreža će uhvatiti vaše dobre ideje, a loše će proći kroz rupu.” Vidljivo je da se ova legenda razlikuje od prethodne jer dopušta lošima da pobjegnu, a dobrim snovima i vizijama da ostanu, no osnovna ideja je ista – zaštita od loših utjecaja i usmjeravanje ka dobrima.

Smatra se i da se hvatači snova za djecu rade od vrbovog pruća i da ne trebaju biti dugotrajne. Vrba se suši nakon čega napetost mreže popušta. Ovo se i treba dogoditi jer prikazuje privremenost mladosti. Odrasli bi svoje hvatače snova trebali izrađivati od tkanog vlakna koje će odražavati njihove odrasle snove.

Bez obzira vjerujemo li u ove predaje, činjenica je da sve drevne mudrosti imaju “ono nešto” što je modernom čovjeku često nerazumljivo. Činjenica je i da su ljudi nekada prije bili puno više povezani s duhovnim aspektima života, stoga je dobro dublje razmisliti o učenjima drevnih naroda.

Tekst je objavljen u 115. broju magazina Svjetlost i prenosi se uz dozvolu uredništva Telediska