Os Uma

Globalna proizvodnja plastike procjenjuje se na 300 milijuna metričkih tona godišnje, a povećava se za 20 miljuna tona svake godine. Pojava plastičnog otpada u morskom okolišu posljedica je masovne upotrebe plastike u modernom društvu. Nedavno je objavljeno doista nevjerojatno otkriće da ličinke nekih riba nažalost za obrok preferiraju mikroplastiku u odnosu na njima prirodnu hranu – plankton.

Izvješće Svjetskog gospodarskog foruma navodi da bi do 2050. u moru moglo biti više plastike od ribe, stoga ne čudi što je problematika zagađenja oceana plastikom privukla veliku pozornost.

Plastični polimeri otporni su na biološku razgradnju, zadržavaju se u morskom okolišu od nekoliko stotina do tisuću godina razgrađujući se djelovanjem UV zračenja i drugih kemijsko – fizičkih čimbenika u manje čestice koje nazivamo mikroplastikom. Čestice mikroplastike nevidljive su golim okom, nastaju razlaganjem većih komada plastike, a oslobađaju se iz odjeće, kozmetičkih preparata i industrijskih otpadnih voda.

Neočekivane posljedice mikroplastike u moru

Znanstvenici sa Sveučilišta Uppsala u Švedskoj objavili su rad za časopis Science o ličinkama riba koje preferiraju mikroplastiku kao obrok umjesto planktona. Rezultate su čak usporedili sa (ljudskim) tinejdžerima koji na sličan način preferiraju brzu i nezdravu hranu umjesto hranjivog i zdravog obroka. Prisutnost mikroplastike ometa prirodno ponašanje životinja kao što su izbor hrane, stopa aktivnosti i izbjegavanje predatora. Izlaganjem ličinka riba česticama polistirena, jednog od pet najčešćih plastičnih zagađivača, dolazi do promjena u ponašanju kod ličinki i promjenama u njihovu metabolizmu.

Ličinke izložene polistirenu teže izbjegavaju predatore od onih koje su rasle u normalnim, prirodnim uvjetima. Fizikalno – kemijska svojstva plastike djeluju na ribe na način da one procjenjuju da su čestice mikroplastike energetski povoljnije od zooplanktona.

U priobalnim područjima prisutni su mnogi ličinački stadij beskralješnjaka i kralješnjaka koji zbog prisutnosti mikroplastike mjenjaju svoje prirodno ponašanje i ugibaju ili postaju obrok predatorima koje više nisu sposobni izbjegavati. Ovi rezultati još su ozbiljniji s obzirom na činjenicu da povećana smrtnost ličinačkih stadija svih organizama predstavlja velik problem za stabilnost ekosustava.

Istraživanje predstavlja još jedan u nizu dokaza da je zagađenje oceana mikroplastikom veoma zabrinjavajuće te da su potrebne daljnje studije o utjecaju plastičnog materijala na žive organizme. Također, postaje iznimno važno razviti strategije i kontrole zbrinjavanja plastičnog otpada sa svrhom zaštite zdravlja svih ekosustava.

 

 

 

Izvor: Biologija.com