Os Uma
Autor: Irena Dujmušić

Tradicionalni australski Ngangkari iscjelitelji su sa svojom 60.000 godina starom tradicijom zadobili povjerenje konvencionalne medicine te su službeno primljeni kao dio osoblja Kraljevske Adelaide bolnice u Južnoj Australiji kao i nekim ruralnim klinikama.

Prije sedam godina, osamnaest registriranih Ngangkari iscjelitelja osnovalo je udruženje ANTAC, čija je izvršna direktorica Francesca Panzironi, povela ekipu iscjelitelja po velikim i manjim klinikama diljem Australije, kako bi se stanovništvo, koje je slabo upoznato s njihovim liječenjem, educiralo o njihovom radu.  Cilj ANTAC-a je pružiti platformu za aboridžinske iscjelitelje kako bi ih se prepoznalo u glavnom sustavu zdravstvene zaštite kao oblik komplementarne alternativne medicine.

Ovisno o problemima  oboljelih, Ngangkari nude više tehnika, poput ceremonije zadimljavanja, autohtone biljne lijekove ili poravnavanje duha, koje je jedinstveno samo za ove iscjelitelje. Ngangkari vide duh kao osnovnu komponentu ljudskog tijela te smatraju da ako duh nije na pravom mjestu da to može uzokovati fizičke i/ili psihičke probleme. Stoga će ga oni svojim iscjeljiteljskim dodirom vratiti na pravo mjesto.

U svom radu u klinikama, Ngangkari iscjelitelji su postali vrlo popularni i to kod svih etničkih skupina, no kod liječenja autohtonog stanovništva su donijeli veliku razliku u vidu poboljšanja stope javljanja liječnicima. Ono što je također odlično jest činjenica da njihovo iscjeljivanje nije zamijenilo ulogu konvencionalne medicine nego se koristi u kombinaciji s konvencionalnim tretmanima.

Mnogi oboljeli aboridžini koji se liječe u klinikama često stanuju vrlo daleko, a ta udaljenost kod njih izaziva duhovno prazan osjećaj. Oni navode kako snaga iscjelitelja leži i u njihovoj sposobnosti da ih ponovno povežu s kulturom, izvorom snage njihovog duhovnog bića, što je također vrlo važno za njihov uspješan oporavak.

Dr. Jon Wardle sa Tehničkog sveučilišta u Sydneyu smatra kako Ngangkari imaju i edukativnu ulogu, odnosno  pomažu u shvaćanju i prihvaćanju uloge  aboridžinskih iscjelitelja koju imaju u nadopunjavanju drugih tretmana. On navodi kako mnogi liječnici opće prakse ne razumiju tradicionalnu medicinu, tako da automatski imaju skeptičan stav. Njihov rad i učinak ih u tome razuvjerava i daje dobar uvid u to koliko takav tretman može biti djelotvoran. Dr. Wardle također ističe kako uključivanje tradicionalnih iscjelitelja u bolničko okruženje može smanjiti eventualne rizike koje alternativna medicina može imati, poput trauma uzrokovanih nedovoljno kvalificiranim terapeutima ili interakcija s lijekovima na recept ako su pacijentu ponuđeni biljni lijekovi.

Ovaj potez australske medicine je dobar pokazatelj kako niti jedno znanje nije dobro isključiti već je nužno povezati komplemetarnu i konvencionalnu medicinu kako bi oboljeli mogli dobiti maksimalnu korist iz oba područja.