Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

U Hrvatskoj vjerojatno više ne postoji osoba koja smatra da zdravstvo daje sve od sebe da bi se pobrinulo da svatko od nas bude ispravno i prikladno saniran u slučaju bolesti, osobito u svjetlu nedavnog nemilog događaja u Zaprešiću. No, dok s jedne strane susrećemo nemar i velike propuste, s druge se javljaju brojni slučajevi nepotrebnih pregleda i postupaka koji ne samo da ne donose potrebne odgovore i ne pridonose uspostavljanju dijagnoze nego pritom dodatno otežavaju stanje pacijenta i pridonose sve dužim listama čekanja.

Koji su to pregledi kojima se pacijenti često bespotrebno podvrgavaju? Jedan od njih je transesofagealna ehokardiografija što je postupak kojim se pomoću cijevi umetnute u jednjak ultrazvučnim putem fotografira srce. Umjesto ovog postupka koji zahtijeva anesteziju, dovoljan bi bio elektrokardiogram (EKG) što je crtež kojeg proizvodi elektrokardiograf, uređaj koji bilježi električnu aktivnost srca u vremenu. Dodatni podaci koji se dobivaju transesofagealnom ehokardiografijom često ne pružaju veću korist u dijagnostici te osobu podvrgavaju dodatnom riziku kojeg uzrokuje davanje anestezije.

Angiografija računalnom tomografijom je dijagnostičko testiranje koje pomoću CT-a prikazuje plućne arterije u bolesnika s respiratornim simptomima. Postupak nije invazivan i vrlo je osjetljiv, no pacijenta izlaže određenoj dozi zračenja. Uz to, čekanje na ovaj postupak može pogoršati stanje i razviti daljnje komplikacije. Dapače, studije su pokazale da bilo koja vrsta pregleda koji uključuje CT kod pacijenata s respiratornim problemima ima mali utjecaj na ishod dok se javljaju i slučajevi pogrešne dijagnostike i nepostojeće patologije. Uz to, davanje dopunskog kisika pacijentima s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća također ne pokazuje nikakvu posebnu korist za takve osobe: pluća ne rade bolje i njihovo se stanje ne poboljšava. Dapače, ovaj postupak može uzrokovati zadržavanje ugljičnog dioksida u tijelu što svakako nije korisno.

Ultrazvučni pregled i stentiranje karotidnih arterija provodi se u svrhu ispitivanja širine vratnih arterija te određivanja rizika od moždanog udara. Naravno da rana dijagnoza može nekome spasiti život, no istraživanja su pokazala da je kod testiranja 9 od 10 simptomatskih pacijenata kojima je ugrađen i arterijski stent ovaj zahvat proveden na neprimjerenoj osnovi. Uz to, riječ je o kirurškom zahvatu čime se dodatno povećava rizik.

Agresivno liječenje raka prostate pri čemu se uklanja prostata predstavlja još jedan postupak koji nije uvijek nužan. Rak prostate se može lako i učinkovito izliječiti ako se otkrije na vrijeme, a pokazatelji oboljenja su krvni markeri. Ono što markeri ne mogu pokazati jest je li riječ o vrsti karcinoma koji se brzo ili sporo širi zbog čega se često primjenjuje postupak uklanjanja tog organa. Istraživanja su pokazala da je samo 1% muškaraca kojima je uklonjena prostata umrlo od karcinoma, no isti je postotak i kod onih kojima prostata nije bila uklonjena. Razlika je očito samo u riziku kojim se prepuštaju pacijenti podvrgnuti kirurškom zahvatu.

Davanje nutritivne podrške pacijentima, što često viđamo u slučajevima starih osoba i onih oboljelih od karcinoma, ne pruža nikakvu posebnu korist u odnosu na dužinu boravka u bolnici ili smrtnosti čak i ako bi se pacijent udebljao. Štoviše, u slučaju otkazivanja organa ili metaboličkih komplikacija, takva podrška donosi više štete nego koristi.

I na kraju, napomena: navedeni primjeri odnose se na omjer koristi i rizika nekih medicinskih pregleda i svakako se ne tvrdi da im se ne bi trebalo podvrgnuti u slučaju potrebe te da bi ih trebalo izbjegavati pod svaku cijenu. Svrha teksta je odrediti je li nam baš svaki pregled nužno potreban te odmjeriti koju nam korist pruža u odnosu na rizik.