Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Većina će ljudi, čak i u sustavno korumpiranim zemljama, tvrditi da ne odobrava korupciju. Zašto je onda ona toliko rasprostranjena? Što će uopće motivirati pojedinca da postane korumpirana osoba?

Pojam korupcije se u suvremenom društvu odnosi na neetičko ili nepošteno ponašanje osoba na vlasti. To mogu biti izabrani ili imenovani dužnosnici, svećenici ili rukovoditelji korporacija koji će dati sve od sebe da bi se, često na ilegalan ili ugnjetavajući način, održali na položaju i prikrili svoju nesigurnost.

Svaki čovjek želi biti sretan, a korupcija služi kao sredstvo ostvarivanja sreće kroz moć. Moć će na društvenoj ljestvici osobu ili skupinu smjestiti prečku iznad i tako joj stvoriti iluziju sreće putem ostvarenja kontrole.

„No vladanje nad drugim osobama ne može pružiti sreću jer, kad se privid moći ukloni, otkrivaju se osobne nesigurnosti koje su temelj svake nesretne osobe i treba ih izbjegavati pod svaku cijenu,“ navodi dr. Jack Schafer.

Kako se u čovjeku rađa potreba za time? Prema dr. Schaferu, čovjek ne postaje korumpiran preko noći, a cijeli proces započinje nezadovoljstvom, tugom i potrebom za priznanjem. Potonje se smatra važnom psihološkom potrebom koja utječe na naše brojne odluke, a ostvaruje se pripadnošću određenoj skupini koja će, gajeći iste interese, stvoriti paradigmu „Mi protiv njih“ i tako pravdati i pružati podršku svakom djelovanju koje je u interesu skupine. One će davati sve od sebe kako bi opstale, ali i zadržale vlast. Najbrži način da se nesigurna osoba osjeća dobro jest kroz postavljanje sebe iznad drugih, a sve dok pripada skupini koja ima „moć“, njezina se nesigurnost skriva iza te iluzije.

Nažalost, današnje društveno okruženje je vrlo prijemljivo za korupciju: ljudi na vlasti nju žele zadržati dok oni koji nisu na vlasti to žele biti, a svatko pod krinkom svoje nesigurnosti koju želi sakriti iza privida moći.