Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Za lingchi bi se vrlo lako moglo reći da je jedan od najviše zastrašujućih načina pogubljivanja. Riječ je o metodi koja se u Kini koristila stotinama godina, sve do 1905. kad je napokon zabranjena. Naziv se prevodi kao „spor proces“, „dugotrajna smrt“ ili „sporo sječenje“, a također je dugo vremena korišten i u Vijetnamu.

Kao što sam naziv ukazuje, lingchi je bio spor i brutalan proces kojim su se kažnjavali teški zločinci, najčešće oni optuženi za zločin protiv države, poput izdaje ili masovnog ubojstva. Za razliku od ostalih poznatih načina kažnjavanja kojima se prijestupnika ubija na što brži način, krvnik koji bi provodio lingchi imao je zadatak to činiti što dulje i osobu kažnjavati na što je više moguće spor način. U suštini, pogubljenje je uključivalo polagano i pažljivo rezanje osuđenika dok je još živ. Za razliku od slične metode, deranja kože sa žive osobe, lingchi je uključivao i amputacije udova.

Postupak je bio jednostavan: osuđenik bi se vezao za drveni stup, a krvnik je zadavao rezove, obično počevši na prsima gdje bi se postupno i metodički rezanjem uklanjale grudi i okolni mišići, sve do rebara. Krvnik bi obično nakon toga ozljeđivao ruke te zatim bedra i stražnjicu. Nakon što bi osoba preminula, odrubila bi joj se glava. Svrha unakazivanja tijela odnosila se na kažnjavanje u ovom i sljedećem životu.

S obzirom da kineski zakon nije točno određivao način provođenja takve kazne, metode su se razlikovale od područja do područja. U nekim izvješćima piše da su neki osuđenici bivali mrtvi za manje od 15 minuta dok su neki podnijeli i do 3.000 rezova (osobito u vrijeme vladavine dinastije Ming), što je trajalo satima. Suci bi ponekad odredili vrijeme patnje ili bi rodbina platila da kazna bude što brže izvršena ili da osoba dobije opijum pa su brzina i način kažnjavanja ponekad ovisili i o tome.

Prema apokrifnim pričama, lingchi bi započeo kad je mučitelj, koji je nosio iznimno oštar nož, počeo vaditi oči kako bi osuđeniku onemogućio praćenje tijeka mučenja, a time i pojačao dojam neizvjesnosti i svemu tako pridodao i psihičku torturu. Uzastopnim manjim rezovima odsjekle bi se uši, nos, jezik, prsti te genitalije nakon čega bi se krenulo sa sječenjem prsiju.

Zapadnoj civilizaciji je lingchi služio kao pokazatelj barbarizma i okrutnosti istočnih naroda dok se danas pretežno smatra da je ovaj način kažnjavanja preuveličan. Ipak, o jednom takvom pogubljenju postoji i filmski zapis. Riječ je o Fou Tchou-Liu koji je 1905. godine osuđen za ubojstvo mongolskog kneza zbog čega je bio osuđen na smrt lingchijem, samo dva tjedna prije njegovog ukidanja.