Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Iran ima problema s vodom čije su rezerve ozbiljno iscrpljene. Naime, u posljednjih četrdeset godina ova je zemlja mnogo uložila u poljoprivredni sektor i nastoji biti neovisna u svojoj prehrambenoj ponudi zbog čega se javila povećana potražnja za vodom i navodnjavanjem što je dovelo do pretjerane eksploatacije vodenih resursa. Iz tog razloga tlo ispod glavnog grada Irana se dramatično mijenja: satelitske snimke visoke razlučivosti pokazuju da Teheran na nekim mjestima tone i do 25 centimetara na godinu!

Istraživanja provedena još 2000. ukazala su na problem drenaže kao uzroka jer se prvo propadanje tla pojavilo na poljoprivrednim površinama, a od 2003. godine problem se proširio na urbane zone na istoku što je vidljivo na iskrivljenim zgradama i cestama. Vlasti su svjesne problema dok ilegalne bušotine dodatno otežavaju situaciju.

Nuspojava takvog impresivnog propadanja tla javlja se i u vidu iznenadnih nastanaka golemih pukotina i ponora koji bi u narednih nekoliko desetljeća mogli progutati cijeli grad u kojem trenutačno živi oko 15 milijuna ljudi.

Istraživači stopu propadanja Teherana smatraju jednom od najvećih na svijetu, a brzina gubitka podzemnih voda uzrokovana sušom, izgradnjom brana i rastućom populacijom, gotovo jamči da će tako i ostati. Dapače, otkriveno je da oborinske vode ne uspijevaju nadomjestiti potrošenu što ukazuje na to da se ovaj grad više ne može spasiti.

Teheran nije jedini grad koji tone. Satelitska promatranja su pokazala da Venecija, dijelovi zapadnog Teksasa i obalne Louisiane, San Joaquin Valley u Kaliforniji i Međunarodna zračna luka San Francisco također nestaju pod zemljom.