Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Sljedeći put kad vas obuzme žudnja za velikom kriškom ultra dekadentne čokoladne torte, uzmite u obzir da možda niste vi onaj tko stvara tu žudnju. Novo istraživanje ukazuje da vojske bakterija koje žive u našim crijevima mogu upravljati našim mozgom kako bi dobile ono što žele.

Međusobnu povezanost crijeva, mozga, imunološkog i hormonalnog sustava je nemoguće odgonetnuti. U posljednjih se nekoliko godina pojavilo obilje znanstvenih informacija o tome koliko je mikroflora važna za genetski izražaj, imunološki sustav, tjelesnu težinu, mentalno zdravlje, pamćenje te u kolikoj mjeri utječe i na rizik pojave mnogih bolesti, od dijabetesa do karcinoma.

Svi smo čuli za svijet bakterija koji se nalazi unutar naših tijela, ali ono što je manje poznato jest veličina tog svijeta u usporedbi s nama: broj bakterija je za sto puta veći od broja stanica u našem tijelu! A, baš kao i mi, određene bakterije posjeduju ukus za određenim (njima) hranjivim tvarima, te su razvile različite načine utjecaja na domaćina kako bi na svoj “švedski stol” stavile što više željene hrane.

Način na koji one to rade još uvijek nije u potpunosti poznat, ali znanstvenici smatraju da bakterije otpuštaju kemijske signale koji se do mozga prenose vagus nervom – živčanim sustavom koji povezuje ova dva organa. Ti signali mogu utjecati na naše raspoloženje i apetit i mogu utjecati na nas kako bi bakterije ispunile svoju žudnju za hranjivim sastojcima.

Naše tijelo, koje je kompleksan ekosustav, sastoji se od više od 100 milijardi mikroba koje treba ispravno održavati ukoliko želimo ostati zdravi (više u tekstu Probiotici – čudotvorni čuvari zdravlja). Ovaj sustav sastavljen od bakterija, gljivica, virusa i protoza koje žive na koži, u ustima, nosu, grlu, plućima, crijevima i urogenitalnom traktu, naziva se “ljudskim mikrobiomom”. On varira od osobe do osobe ovisno o čimbenicima kao što su ishrana, povijest bolesti, zemljopisni položaj, pa čak i preci. Kad naš mikrobiom postane neuravnotežen, nastaje bolest. Ovi organizmi igraju razne uloge u ključnim biološkim sustavima, od opskrbe vitaminima koji se bore protiv patogena do modulacije težine i metabolizma.

Ova vojska mikroorganizama čini oko 70% našeg imunološkog sustava koji izravno komunicira s T-stanicama, prirodnim ubojicama, kako bi one mogle razlikovati prijateljsko i neprijateljsko raspoložene napadače. Mikrobiom također pomaže u kontroli izražavanja gena, tako da optimiziranjem prirodne flore mi, u stvari, kontroliramo naše gene.

Teoretski se pretpostavlja da ako bakterije žele više šećera (njihove najvažnije “hrane”), one koriste svojevrsni mamac tako da se, primjerice, mi osjećamo loše sve dok ne konzumiramo šećer. O tome treba li u slučaju bolesti igladnjivati ili hraniti bakterije pročitajte u tekstu Oporavak od bolesti ovisi o hrani koju jedemo.

“Mikrobi posjeduju sposobnost manipuliranja ponašanjem i raspoloženjem kroz mijenjanje neuronskih signala u vagus nervu. Oni mijenjaju okusne receptore stvarajući toksine zbog kojih se osjećamo loše, a kasnije otpuštaju kemijsku nagradu kako bismo se osjećali dobro,” rekla je jedna od istraživačica s američkog Centra za evoluciju i karcinom u San Franciscu, Athena Aktipis.

Naš je mikrobiom usko isprepleten s naša OBA mozga. Da, imamo dva mozga. Uz onaj koji se nalazi u glavi, u naša je crijeva ugrađen enterički živčani sustav (ENS) koji radi neovisno o i u suradnji s mozgom u glavi.

Prema New Scientistu: “ENS je dio autonomnog živčanog sustava, mreže perifernih živaca koji kontroliraju visceralne funkcije. To je također izvorni živčani sustav koji se još pred 500 milijuna godina pojavio kod prvih kralježnjaka te je postao sve složeniji kako su kralježnjaci evoluirali – možda je čak doprinio rastu samog mozga.”

Zasigurno ste i sami iskusili različite senzacije u crijevima koje prate snažne emocije kao što su strah, uzbuđenje ili stres. Osjećaj “leptirića” u trbuhu je, u stvari, posljedica preusmjeravanja krvi iz crijeva u mišiće kao dio reakcije “bježi ili se brani”. Ovakve se reakcije događaju nevezano uz našu svjesnost jer su dio autonomnog živčanog sustava, poput kucanja srca. Naš ENS sadrži 500 milijuna neurona. Zašto toliko mnogo? Zato što je prehrana puna opasnosti.

New Scientist: “Baš kao i koža, tako i crijevo mora zaustaviti potencijalno opasne napadače, kao što su bakterije i virusi, kako ne bi ušli u tijelo. Ako patogen prijeđe tu liniju, imunološke stanice u crijevima izlučuju upalne tvari, uključujući histamin, koje otkrivaju neuroni u ENS-u. Naš “drugi mozak” tada izaziva proljev ili upozorava mozak u glavi koji može odlučiti potaknuti povraćanje, a možda i oboje.”

Poznato je da ova komunikacija između dva mozga djeluje u oba smjera i put je kojim hrana utječe na naše raspoloženje. Primjerice, od masne se hrane osjećamo dobro jer stanice s ruba crijeva otkrivaju masne kiseline i u mozak šalju tople i ugodne živčane signale. Znajući ovo, sada možete razumjeti kako crijevo i mikrobi utječu ne samo na naše fizičko nego i na mentalno zdravlje. Mikrobi iz crijeva utječu na opće funkcioniranje mozga, od osnovnih promjena raspoloženja do razvoja ozbiljnih bolesti kao što su autizam, Alzheimerova bolest i šizofrenija.

No, nakon upoznavanja funkcije bakterijskog upravljanja našim mozgom, slijedi i dobra vijest jer nam znanstvenici kažu da na stanovnike u našim crijevima možemo utjecati putem ishrane koja je bogata cjelovitom, neprerađenom i nezaslađenom hranom uz namirnice koje se fermentiraju ili uzgajaju prirodno. Naravno, istovremeno je nužno ukloniti štetne namirnice, a to se može učiniti drastičnim smanjenjem unosa žitarica i šećera, te izbjegavanjem genetski modificiranih sastojaka kao i procesuirane i pasterizirane hrane. Pasterizirana hrana nanosi štetu dobrim bakterijama dok šećer pospješuje rast patogenih gljivica (samim time i karcinoma). Žitarice koje sadrže gluten su osobito štetne za mikrofloru, ali i za opće zdravlje.

Nakon što eliminirate hranu koja je štetna, počnite u svoju ishranu uvoditi fermentiranu hranu kao što su kiseli kupus, prirodno fermentirani krastavci i fermentirani mliječni proizvodi dobiveni od sirovog, nepasteriziranog mlijeka (jogurt, kefir i slično). Ovo je hrana bogata probioticima koja će biti od pomoći. Naravno, i probiotik kao dodatak prehrani je od velike pomoći, no ne postoji nadomjestak za pravu hranu.

Sve je veći broj znanstvene literature koja podupire ovu tvrdnju. Neke su studije pokazale i da probiotici mogu smanjiti razinu anksioznosti kod miševa dok su prošle godine istraživači s UC Los Angeles objavili rezultate koji pokazuju da mozak osoba koje su četiri tjedna koristile probiotik ima manju aktivnost u područjima mozga povezanih s pretjeranom tjeskobom. Ovo je, naravno, samo početak dugog proučavanja odnosa između naše crijevne mikrobiote i mozga, ali za sada se čini prilično vjerojatnim da svi naši apetiti nisu naši vlastiti.