Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Uskršnji je otok poznat kao dom tajanstvenih i visokih moai statua, ali to nije jedina njegova neobičnost. Dok su moai statue fascinantne zbog njihove nepoznate svrhe i tajanstvenih majstora koji su ih izradili, izgubljeni jezik otoka, rongorongo, jednako je zbunjujuć. Čini se da se ovaj jedinstveni pisani jezik odjednom pojavio 1200-ih godina prošlog stoljeća, ali je samo dva stoljeća kasnije jednako tako i nestao u zaboravu.

Stanovnicima otoka, poznatima kao rapa nui, rongorongo je sustav pisanja koji se sastoji od slikovnog pisma, odnosno, piktografa. Otkriven je u 19. stoljeću ugraviran u mnogim duguljastim drvenim pločicama i drugim artefaktima otoka koje se danas može pronaći još samo u muzejima i nekim privatnim zbirkama. Provedeni su brojni pokušaji dešifriranja ovog pisma, ali do sada niti jedan nije bio u potpunosti uspješan.

Naziv  „rongorongo“  u prijevodu s rapa nui jezika, koji je materinji jezik Uskršnjeg otoka, znači „kazivati, recitirati, pjevušiti“. Njegovi su piktografi pretežno u obliku ljudi, životinja, biljaka i geometrijskih oblika, a svaki simbol koji sadrži glavu orijentiran je tako da je glava usmjerena prema gore, naprijed ili je okrenuta prema desnoj strani. Svaki od njih je veličine oko jednog centimetra dok se pismo čita s lijeve na desnu stranu te odozgo prema dolje što je poznato kao bustrofedon. Prema usmenoj predaji, oruđe koje je korišteno pri izradi bili su listići opsidijana ili zubi malih morskih pasa.

Njihova stvarna starost je također nepoznata kao i njihovo porijeklo iako se na otoku smatra da su legendarni utemeljitelji rapa nuia, Hotu Matu’a i Tu’u ko Iho, sa sobom donijeli 67 takvih pločica. No, ne postoji zemlja u Polineziji, pa čak ni u Južnoj Americi, koja je imala tradiciju pisanja zbog čega se čini da je rongorongo razvijen na samom otoku. U vrijeme njegovog otkrića nije postojalo mnogo domaćih stanovnika koji su ga mogli čitati, pa se pretpostavlja da je samo mali dio žitelja bio pismen. Pismenost je bila privilegija vladajućih obitelji i svećenika koji su svi bili oteti tijekom peruanskih napada porobljavanja ili su preminuli uskoro nakon toga u nastaloj epidemiji.

Dešifriranje ovog pisma se tako pokazalo vrlo teškim poslom i to iz tri razloga: ograničenog broja tekstova, manjka ilustracija kao i drugih konteksta koji pomažu pri njihovom razumijevanju te slabe potvrde u starom rapanuijskom jeziku koji je najvjerojatnije jezik koji se reflektira u pločicama. Neki vjeruju da rongorongo nije pravo pismo nego proto-pismo što je skup simbola koji prenose informacije ali ne sadrže pravi jezični sadržaj. Prema Atlasu jezika, rongorongo je „najvjerojatnije korišten kao podsjetnik ili u dekorativne svrhe, a ne u svrhu bilježenja jezika otočana“. Ako je tome tako, tada ne postoji pretjerana nada da će on ikada biti dešifriran.

Rongorongo je privukao mnoge lingviste, antropologe i arheologe, no nitko od njih nije uspio iznjedriti djelatan prijevod ovog jezika. Ukoliko se on uspije dešifrirati, znanje koje je pohranjeno u preostala 25 teksta bi možda moglo objasniti tajanstvene statue Uskršnjeg otoka, naglu pojavu dotičnih tekstova kao i povijest i običaje otoka u cjelini. No, za sada se rongorongo uspješno odupire svim pokušajima tumačenja i uporno skriva svoju tajnu.