Piše: Barbara Kovačević
Os Uma

U posljednje se vrijeme nešto čudno događa u svijetu imunizacije, na što posebno ukazuje i promjena stava poznatog izraelskog kliničara Yehude Shoenfelda koji cjepiva, osobito neke njihove sastojke, krivi za masovnu pojavu autoimunih bolesti, od dijabetesa tipa 1 do ulceroznog kolitisa i multiple skleroze. Mnogi znanstvenici, zahvaljujući upravo svojim istraživanjima, sada uviđaju i drugu stranu cijepljenja te mogućnost da cjepiva doista nisu uvijek tako dobrotvorna.

“S jedne strane, cjepiva sprečavaju infekcije koje mogu potaknuti autoimunološki odgovor“, pišu i autori nedavnog istraživanja objavljenog u časopisu Pharmacological Research. “S druge strane, mnoga izvješća koja opisuju autoimunost nakon cijepljenja snažno ukazuju na to da cjepiva doista mogu potaknuti autoimunološki odgovor. Definirane autoimune bolesti koje se mogu pojaviti nakon cijepljenja uključuju artritis, lupus (sistemski eritematozni lupus, SLE), dijabetes melitus, trombocitopeniju, vaskulitis, dermatomioziozitis , Guillain-Barreov sindrom i demijelinacijski poremećaj. Prijavljeno je da su gotovo sve vrste cjepiva povezane s pojavom ASIA-e. “

ASIA je kratica od Autoimmune/inflammatory Syndrome Induced by Adjuvants ili autoimuni/upalni sindrom izazvan pomoćnim tvarima (poznat i kao Shoenfeldov sindrom). To je krovni naziv za skup sličnih simptoma, uključujući sindrom kroničnog umora koji nastaje nakon izlaganja pomoćnoj tvari. Ovime se počeo otkrivati misterij o utjecaju toksina iz okoliša, posebno metalnog aluminija koji se koristi u cjepivima, i njihovom načinu izazivanja lančane reakcije imunološkog sustava kod osjetljivih pojedinaca.

Autoimune bolesti su inače poremećaji koji nastaju kao posljedica gubitka imunološke tolerancije organizma na vlastite antigene, odnosno radi se o bolestima kod kojih sam organizam napada vlastite stanice. Nastaju uslijed imunog oštećenja vlastitih tkiva i organa („organizam napada sam sebe“) ili gubitka tolerancije na vlastita tkiva.

“Tijekom našeg života normalan imunološki sustav balansira po tankoj liniji između očuvanja normalnih imunoloških reakcija i razvoja autoimunih bolesti”, navodi se u istraživanju. “Zdrav imunološki sustav je tolerantan na osobne antigene. Kada je ta tolerancija poremećena, slijedi disregulacija imunološkog sustava, što rezultira pojavom autoimune bolesti. Vakcinacija je jedno od stanja koje može poremetiti ovu homeostazu kod osjetljivih pojedinaca, što rezultira autoimunim pojavama i ASIA-om. ”

“Iako su podaci ograničeni”, zaključuju autori, “čini se da je poželjno da se osobe s prethodnim autoimunim reakcijama na cijepljenje ne imuniziraju, barem ne s istom vrstom cjepiva.”

Osobe koje se pritom smatraju „osjetljivima“ bile su tema istraživanja i rada pod naslovom “Predviđanje autoimune bolesti nakon cijepljenja: Tko može biti u opasnosti?”. U njemu su navedene četiri kategorije ljudi: 1) osobe koje su imale prethodnu autoimunu reakciju na cjepivo, 2) osobe s poviješću autoimunih bolesti, 3) pacijenti s anamnezom alergijskih reakcija, 4) svatko s visokim rizikom od razvoja autoimune bolesti, uključujući svakoga s obiteljskom anamnezom koja uključuje takvu bolest, prisutnost auto-antitijela koja se mogu otkriti krvnim testovima te ostalim čimbenicima, uključujući nizak vitamin D i pušenje.

Važno je skrenuti pozornost na još jednu stavku, a to je da inače u ispitivanjima cjepiva uglavnom sudjeluju izuzetno zdravi pojedinci dok je u praksi situacija drugačija jer se ne cijepe samo vrlo zdrave osobe. Ako se u obzir uzmu i drugi sastojci, poput želatine ili jaja, javlja se i povećan rizik od neželjenih reakcija imunološkog sustava koje tada uključuju alergijske reakcije, od onih manjih čak do anafilaktičkog šoka. No često je teško znati do tek nakon primanja cjepiva. Na primjer, medicinska sestra ili liječnik opće prakse može reći pacijentima da je dugotrajno oticanje oko mjesta uboda nakon cjepiva normalna reakcija, ali niti jedan imunolog se s time ne bi složio.

U spomenutom istraživanju objavljenom u Pharmacological Research, znanstvenici zaključuju da „za ogromnu većinu pojedinaca cjepiva ne nose rizik od pojave sistemske autoimune bolesti i treba ih primijeniti u skladu s trenutačnim preporukama” što je oprečno cijelom objavljenom istraživanju koje u konačnici kaže da bi trebalo odmjeriti potencijalnu korist cijepljenja u odnosu na rizik koji nosi. Čini se da istraživači dobivaju sve više dokaza o štetnim učincima cjepiva, no teško se oduprijeti ustaljenoj dogmi o nužnosti imunizacije pa, uz ovakve kontrastne zaključke, veći dio objavljenih istraživanja obiluje oprečnostima kojima se pokušavaju ublažiti nalazi.

Više o temi cjepiva:

Aluminij – kancerogeni neurotoksin kojeg jedemo, ubrizgavamo i nanosimo na tijelo

Treba li nam cjepivo protiv tetanusa?

Cjepiva izvedena od tumorskih stanica

Sva su cjepiva kontaminirana!

Europski sud presudio – Cjepiva se mogu okriviti za razvoj bolesti i to bez dokaza!

Cijepljenje protiv gripe – neučinkovita i iznimno opasna propaganda

Kako popraviti štetu uzrokovanu cjepivima?