Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Poveznice s drevnim letjelicama se mogu naći u mnogim indijskim spisima i epovima starima i do nekoliko tisuća godina. U njima se obično opisuju letjelice i brojna oružja koje koriste bogovi. Navodno su kineski istraživači pred nekoliko godina na Tibetu otkrili dokumente pisane na sanskrtu za koje se pokazalo da sadrže upute za izgradnju svemirskih brodova dok istovremeno mnogi tvrde da su vimane dodatni dokazi o posjetima izvanzemaljskih bića.

Vimāna se u hinduskim tekstovima obično odnosi na mitološku leteću palaču ili kočiju od kojih je pushpaka vimana (koja pripada demonskom kralju Ravani) jedan od najviše citiranih primjera. No nisu Hindusi jedini koji ih spominju; Jainisti ih također opisuju u nekim svojim spisima. U prijevodu sa sanskrtskog, riječ vimana znači „mjerenje“ ili „nešto što je mjereno“ dok se sâm pojam definira kao „vozilo ili kočija bogova, bilo koje zračno vozilo koje se sâmo pokreće (ponekad služi kao sjedalo ili tron)“. Vimana, dakle, može označavati bilo koje prijevozno sredstvo, osobito nosilo ili brod, ali i carsku palaču.

Ono što prema spisima obično pokreće vimanu je metoda propulzije koja djeluje antigravitacijski i temelji se na sustavu poznatom kao laghima što je, prema hinduskim yogijima, nepoznata moć ega koja postoji u čovjekovoj fiziološkoj šminki, odnosno, centrifugalna sila koja je dovoljno snažna da se suprotstavi gravitacijskom privlačenju. Laghima je sila koja  yogijima navodno pomaže pri levitaciji.

Shivkar Bapuji Talpade je bio sanskrtski učenjak kojeg je izrazito privlačila Vaimanika shastra (Znanost o zrakoplovstvu), a koju je tumačio veliki indijski mudrac Maharishi Bhardwaja. Ona u detalje opisuje izgradnju onoga što je nazvano „mašina živinog vrtloga“ što je preteča današnjih ionskih motora. Vaimanika Shastra, tekst koji potječe iz 4.st. i kojeg je, na temelju starijih tekstova, napisao Bharadvajy Mudri, sadrži osam poglavlja u kojima se nalaze dijagrami koji prikazuju tri vrste letjelica zajedno s aparatima koji se ne mogu ni zapaliti niti slomiti.

Uz Vaimanika Shastru, drevni vedski tekst naziva Samaranga Sutradhara svojih 230 stihova posvećuje opisu korištenja tih strojeva, kako u miru tako i u ratu. Prema njemu, vimane su se držale u vimana grihi, svojevrsnom hangaru dok ih je ponekad pogonila „žuto-bijela tekućina“, a ponekad „neka vrsta živinog sastojka“.

Jedno drugo djelo, naziva Samaranganasutradhara, opisuje način na koji su vimane bile izgrađene. Postoji mogućnost da je živa bila povezana s pogonskim sustavom ili, vjerojatnije, sa sustavom za navođenje. U Ramayani se vimana opisuje kao letjelica koja ima dvostruku palubu i koja je cilindričnog oblika te leti „brzinom vjetra i stvara melodičan zvuk“ (hum?). Zajedno s ostalim indijskim tekstovima koji ih spominju, vimane bi se mogle svrstati u četiri osnovne kategorije: Shakuna Vimana, Sundara Vimana, Rukma Vimana i Tripura Vimana.

Mahabharata je još jedan drevni i poznati indijski tekst koji se može smatrati zlatnim rudnikom informacija vezanih uz konflikte među bogovima koji se očito razlikuju u odnosu na oružja koja koriste. U ovoj se poemi, osim „plamenog projektila“, tako spominju i ostala oružja kao, primjerice, „Indrina strelica kojom se upravlja putem kružnog ‘reflektora’, a koja, kad je upaljena, stvara osovinu svjetlosti koja, usmjerena ka meti, nju konzumira svojom moći“. Slično tome, Krišna nebom ganja svojeg neprijatelja Salvu čija vimana na neki način postane nevidljiva. Krišna na to reagira tako da „liježe na strijelu koja ubija tako što traži zvuk“.

Ovi i slični prikazi borbi i letećih strojeva nisu specifični samo za indijsku mitologiju. Skoro sve drevne civilizacije su barem u  jednom spisu zabilježile slična događanja i leteće strojeve. Primjerice, u babilonskom zakoniku Hakathi se vrlo izravno navodi: „Privilegija upravljanja letećim strojevima je velika. Poznavanje leta je naše najstarije nasljeđe. Dar od ‘onih visoko’. Primili smo ga kao sredstvo spašavanja mnogih života“. Slično tome, drevni kaldejski tekst Sifrala sadrži više od 100 stranica na kojima se nalaze tehnički detalji vezani uz izradu letećeg stroja.

Očito je da priče o NLO-ima postoje još iz davnina i dio su mnogih drevnih, ali i modernih priča koje svaka civilizacija interpretira i prikazuje na svoj jedinstven način. Ovisno o nečijem stajalištu, one mogu biti dio znanstveno-fantastičnih priča ili svjedočanstva, no u svakom slučaju, teško ih je zanemariti s obzirom na količinu i često spominjanje, ali i ne postaviti si pitanje o čemu je ovdje doista riječ.