Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Čovječanstvo je oduvijek fascinirano idejom o tajnim društvima prema kojoj se iza kulisa našeg svakodnevnog života kriju moćne sile koje upravljaju svijetom, posjeduju znanje koje je nama nedostupno dok istovremeno imaju pristup najvećim tajnama ljudskog postojanja. Smatra se da takva društva djeluju iz pozadine dok su njihovi ciljevi zagonetni i nedokučivi. Jednog od njih, osnovano u Indiji, navodno čini devet tajanstvenih ljudi raspoređenih diljem svijeta, a koji čuvaju drevne tajne i štite nas kroz svoja djelovanja. Ovo je priča o Devetorici nepoznatih.

Prema legendi, ovo moćno tajno društvo je osnovao Ašoka, indijski car iz dinastije Maurya koji je vladao gotovo cijelim indijskim potkontinentom od 269. p.n.e. do svoje smrti. Priča se da je nakon bitke za osvajanjem područja Kalinge (današnja Kalkuta i Madras) koja je bila popraćena velikim pokoljem, bio zapanjen i uznemiren zbog čega je odlučio prekinuti daljnja ratovanja i integrirati buntovnike u društvo. Naime, zaključio je da se inteligencija, te znanstvena i tehnološka otkrića često koriste u zle svrhe, osobito u vrijeme rata. Iz tog se razloga Ašoka zakleo da će otkriti i ostvariti način na koji će se sva tehnološka otkrića zaštititi od onih koji bi ih koristili u svrhu uništavanja i usmrćivanja.

Osnovao je tajno društvo čija je zadaća bila očuvanje dobivenog znanja i njegovo daljnje prikupljanje. Odabrao je devet osoba od povjerenja te je svakoj od njih na čuvanje povjerena knjiga u kojoj je sadržano svo znanje prikupljeno iz određenog polja istraživanja. Čuvar svake knjige je dobio zadatak prema kojem je trebao prvenstveno čuvati povjereno mu znanje, ali  i usavršavati i nadograđivati ga što je predstavljalo dužnost koja se dalje trebala prenijeti drugoj osobi od povjerenja. Tako su nastale priče o tome da je Društvo uspjelo otkriti tajnu besmrtnosti zbog čega su njegovi članovi zadržali svoju ulogu zauvijek. Ašoka je navodno postavio uvjete prema kojima će Društvo uvijek sačinjavati samo devet osoba, ni više niti manje, a koje će djelovati van pogleda i znanja javnosti kako bi se izbjeglo bavljenje politikom ili glavnostrujaškom znanosti.

Nitko ne može sa sigurnošću reći što se točno nalazi u svakoj od tih knjiga, no svakako obuhvaćaju razne znanstvene discipline i znanje o njima koje nam, navodno, nije poznato ni danas. Navodi se da prva od njih sadrži informacije o tehnikama propagande i psihološkom ratovanju, znanosti manipuliranja masovnim mnijenjem i općem oblikovanju društvenog stava. Druga sadrži teme vezane uz ljudsku psihologiju te informacije o tome kako, primjerice, napraviti otrov ili nekoga ubiti jednim dodirom. Treća knjiga uranja u tajne mikrobiologije. Prema legendi, rijeka Ganga je očišćena mikrobima koje je, zahvaljujući ovoj knjizi, osmislilo upravo društvo Devetorice nepoznatih.

Četvrta knjiga se bavi alkemijom, točnije, pretvorbom metala u zlato čije se postojanje i mogućnost opravdava naglim priljevom zlata nepoznatog porijekla u nekim zemljama. Peta knjiga uranja u temu komunikacije, a uključuje i načine uspostavljanja kontakta s vanzemaljcima, što iznenađuje s obzirom da je riječ o nečemu što je nastalo u 237. g.pr.n.e. Šesta knjiga sadrži tajne vezane uz gravitaciju i načine izgradnje antigravitacijskih letjelica nazvanih vimane (više o njima pročitajte ovdje). Za sedmu knjigu se priča da sadrži iscrpnu količinu informacija koje se odnose na kozmologiju i tajne svemira, uključujući načine putovanja koji premašuju brzinu svjetlosti, ali i načine putovanja kroz vrijeme.

Osma knjiga se odnosi na prirodu svjetlosti, njezino ubrzanje i usporavanje, svijanje po volji i korištenje u razne svrhe kao što su to, primjerice, laseri. Konačno, deveta knjiga sadrži informacije o sociologiji te uključuje nepromjenjiva pravila o usponu i padu civilizacija kao i tajne predviđanja pada nekog društva, zaustavljanje ili ubrzavanje istog.

Priča kaže da Devetorica nepoznatih međusobno komuniciraju jezikom kojeg su sami osmislili i kojeg razumiju samo oni. Njihov zadatak je čuvanje prikupljenog znanja, svjedočenje usponima i padovima raznih civilizacija, no bez uplitanja ili igranja aktivne uloge osim ako se čovječanstvo ne nađe u situaciji u kojoj mu je potrebno pomoći. Priča se da su tajne zrakoplovstva, korištenje radijacije u svrhu sterilizacije, stvaranje atomske bombe, tehnike koje se koriste u raznim borilačkim vještinama te brojna medicinska „otkrića“ u stvari rezultat podataka koji se nalaze u devet knjiga. Odavno se vjeruje da Društvo pomaže čovječanstvu kad za to nastane potreba, ali i da stupa u kontakt s osobama koje su mudre i dostojne primanja tih tajni.

Malobrojni su primjeri njihovog stupanja u kontakt s vanjskim svijetom iako se spominje jedan vanredan slučaj vezan uz papu Silvestra II., a kojeg je put odveo u Indiju gdje je navodno stekao razne vještine koje su zapanjile njegovu pratnju. Primjerice, navodi se da je u svojoj palači držao glavu izlivenu u bronci, a koja je potvrdno ili negativno odgovarala na postavljana joj pitanja. Prema Silvestru II., riječ je bila o posve jednostavnoj operaciji koja odgovara izračunu s dvije brojke, a kojeg provodi automat nalik današnjim binarnim strojevima. Glava je uništena nakon njegove smrti, a svi podaci o njoj su pomno skriveni. Smatra se da se u Vatikanskoj knjižnici mogu pronaći informacije o njoj.

Slično tome, vjeruje se da su jedne od najvažnijih osoba indijskog svemirskog programa, Vikram Sarabhai i Jagdish Chandra Bose, te francuski kemičar i mikrobilog Louise Pasteur, djelovali pod utjecajem i pomoću informacija dobivenih iz devet tajnih knjiga. Isto se odnosi i na francuskog pisca Louisa Jacolliota koji je u svojim djelima predviđao tehnološki napredak čovječanstva što se u mnogim slučajevima pokazalo točnim. On je, navodno, i priznao da društvo Devetorice nepoznatih postoji iako je pisac Talbot Mundy (koji je pisao i pod pseudonimom Walter Galt) bio taj koji je u svojoj knjizi ‘Devetorica nepoznatih’ otkrio mnoge detalje o Društvu. No, on nije bio jedini koji je izravno pisao o njima. Louis Pauwels i Jacques Bergier su autori jedne takve knjige naziva ‘Jutro čarobnjaka’, a koja je najviše doprinijela općem mišljenju da Društvo doista postoji i da je knjiga nastala upravo u suradnji s njime.

Ne zna se tko točno čini društvo Devetorice nepoznatih, ali uglavnom se vjeruje da nije riječ o mitu i da se oni danas nalaze na istaknutim položajima odakle djeluju i ispunjavaju svoju dužnost dok pritom izbjegavaju sve oblike vjerskih, društvenih ili političkih uplitanja. Legenda ili stvarnost, možda je i svejedno, jer vjerojatno nikada nećemo saznati pravu istinu. Ali uvijek se možemo nadati da postoji barem devet moćnih osoba koje prikupljaju znanje i koriste ga u svrhu naše zaštite i očuvanja.