Jod: zaboravljeni univerzalni lijek – 2.dio

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Pokretanje naših tijela bez potrebnih minerala je poput vožnje automobila bez ulja. Naše mašine staničnog života se počinju iskorištavati sve brže zbog svih nečistoća u našoj hrani, zraku, vodi te medicinskim i dentalnim lijekovima i tvarima. Minerali, osobito jod, su snažni lijekovi upravo zato što izravno dotiču i utječu na vitalnu fiziologiju tijela.

Kad se uzimanje joda kombinira s ostalim mineralima, mogu se očekivati snažne i pozitivne promjene u staničnoj fiziologiji. Primjerice, jod s magnezijem će riješiti teške, tvrdoglave probleme koji se odupiru ostalim tretmanima. Jodiranje je vrlo učinkovita metoda za pročišćavanje vode, a učinak ovisi o koncentraciji joda, temperaturi vode i trajanju kontakta. Na primjer, koncentracija od 8 mg po litri na 20 °C će uništiti sve patogene kroz 10 min. Manja koncentracija i niža temperatura vode zahtijevaju duže trajanje djelovanja. Tijekom drugog svjetskog rata izumljene su tablete joda za dezinfekciju manje količine vode za hitne slučajeve ili privremenu uporabu. Nekoliko kapi tinkture joda ili tablete joda su popularne kod kampera i vojske za dezinfekciju vode.

Nedostatak joda i/ili selena može izmijeniti distribuciju i homeostazu ostalih minerala.

Netko bi mogao pomisliti da je riječ o zavjeri zbog koje nam nedostaje joda jer je kod njegovog nedostatka naša volja za otporom umanjena, naš vidljiv intelekt, energija i vitalnost su smanjeni, a mi smo osjetljiviji na loš rad štitnjače, endokrinu/hormonalnu neravnotežu, rak dojke, jajnika i prostate. Mnogi dobri liječnici se pitaju zbog čega su preporučene dnevne doze joda tako niske i zašto bi mnogi dosadašnji izvori joda bili smanjeni i uklonjeni te zamijenjeni stvarima kao što su bromidi i floridi koji iscrpljuju jod i ne nude vrijednu kompenzaciju kao nadomjestak?

„Nije li čudno da vlada dijeli jod za zaštitu protiv radioaktivnog joda koji je rezultat nuklearnih nesreća dok medicinski šarlatani istovaruju istu vrstu radioaktivnog joda u pacijente koji imaju problema sa štitnjačom dok glupavo pokušavaju „izliječiti bolest štitnjače“ uzrokovanu nedostatkom joda u njegovom prirodnom obliku u kakvom dolazi iz prirode? Prirodni jod štiti našu štitnu žlijezdu od upijanja biološki destruktivnog, radioaktivnog joda dok medicinski vračevi koriste sličan radioaktivni jod kako bi uništili naše štitne žlijezde. Zbog čega su liječnici prestali koristiti Lugolovu otopinu, siguran lijek za bolest štitnjače? Zbog čega su medicinski nadriliječnici uveli lijekove za štitnjaču i gušavost kako bi ubili štitnu žlijezdu kada se jod toliko dugo vremena uspješno koristio?“ – dr. Flechas.

jod os uma
Jod – element koji smanjuje umor i vraća energiju i vitalnost

Ortojodni nadomjestak koristi dopunu elementa joda sve dok štitna žlijezda i ostala mjesta u tijelu, koja su osjetljiva na jod, ne dosegnu dostatnost joda. U stvarnosti nema razloga za strahom od joda ukoliko mu se pristupa s razlogom i uz maleni oprez jer će on stimulirati detoksikacijski proces teških metala, osobito halogena. Svi liječnici su jod koristili još prije 100 godina, a najbolji od njih ga još uvijek koriste i danas.

U stvari, mi tek počinjemo ponovo otkrivati nevjerojatna ljekovita svojstva joda i, iako to možda nije panaceja kako se nekada tvrdilo da jest (kada se koristi sam), u kombinaciji sa magnezij kloridom, alfa lipoičnom kiselinom, i kod posebnih slučajeva raka, s natrij bikarbonatom, otkrit ćemo nešto zaista nevjerojatno. Zasićena otopina kalijevog jodida se koristi kao hitni tretman za hipertireozu jer visoke količine joda privremeno potiskuju izlučivanje hormona štitnjače iz hormonalne žlijezde. Glavni razlozi smanjenog rada štitnjače su candida, živa i flor dok su do 70-ih godina liječnici prepisivali flor kao lijek za smanjivanje rada štitnjače pacijentima koji boluju od preaktivnog rada štitnjače.

Neki simptomi smanjenog rada štitne žlijezde uključuju umor, pothranjenost, debljinu, zatvor, nejasno razmišljanje, nizak krvni tlak, zadržavanje tekućine, depresiju i spore reflekse. Kod korištenja visokih doza dodatka joda potražite znakove pojačanog rada štitne žlijezde: anksioznost, nesanicu, mršavljenje, dijareju, visoki puls, visoki krvni tlak, osjetljive ili izbočene oči i probleme s vidom.

Nadomjestak joda ima tendenciju normaliziranja hiperaktivne štitnjače, uključujući autoimune bolesti i rak štitne žlijezde. Međutim, ako je veličina štitnjače povećana (kao kod gušavosti), onda će dodatni jod uzrokovati pretjeranu stimulaciju. Kako bi se normalizirala veličina štitnjače i njezino funkcioniranje, doza joda bi se trebala povećavati vrlo polako, a zatim privremeno smanjiti kada se pojavi pretjerana stimulacija, te nakon nekog vremena ponovo povećati. Drugi problem jest taj da jod stimulira srce, pa ako uzimate lijekove za štitnjaču ili drugi lijek za stimulaciju kao dodatak, onda bi to bilo previše poticajno i moglo bi se pojaviti lupanje srca. U tom je slučaju potrebno smanjiti neke od tih stimulansa onoliko koliko je dovoljno da se ispravi taj problem.

jod os uma 1
Otopine joda mogu postojati u raznim koncentracijama

Najbolja dobrobit od uzimanja joda proizlazi iz njegove učinkovitosti kod ubijanja candide i ostalih gljivica i mikroba. To bi vjerojatno mogao biti razlog učinkovitosti joda kod raka dojke i fibrocističnih bolesti dojki jajnika i maternice.

Najuobičajenije korištenje joda kao antimikrobne tvari jest 4 x 6 – 8 kapi ili 3 x 10 kapi Lugolove otopine tijekom tri tjedna. FDA je nedavno zabranila prodaju više od 30 mililitara Lugolove otopine, ali se još uvijek mogu nabaviti Iodoral (tablete joda) i 2%-tna  otopina joda, što zahtjeva 5 puta više kapi nego što je navedeno za Lugolovu otopinu. Pritom je potrebno koristiti otopinu joda u vodi, a ne u alkoholu koji može uzrokovati reakciju. TGA u Australiji više ne dozvoljava Lugolovu i slične otopine joda da se koriste kao lijekovi, a nedostatak joda se nedavno pojavio kao veliki problem u toj zemlji. Izvješteno je da barem 50% trudnica u Australiji ne uzima dovoljno joda. Nekoliko je istraživanja također otkrilo nedostatak joda kod školske djece i odraslih u Tazmaniji, Novom Južnom Walesu i Viktoriji.

lugolova otopina os uma
Razni proizvođači nude Lugolovu otopinu koja se može kupiti u gotovo svakoj ljekarni

Korištenje jodiranih soli kod kuće je jedan od najlakših načina pojačavanja unosa joda. Važno je napomenuti da je obična kuhinjska sol slab izvor joda. Ljudi koji ne jedu morsku hranu, životinjske proizvode ili jodiranu sol imaju potrebu uzimati nadomjeske kako bi bili sigurni da je njihov unos adekvatan. Trudnice i dojilje bi trebale jesti mnogo hrane bogate jodom zbog povećane potrebe. Nekima su potrebni i dodatni nadomjesci. Međutim, trebali biste provjeriti kod vašeg liječnika prije uzimanja dodataka jer previše joda može biti otrovno i kod nekih ljudi može uzrokovati probleme sa štitnjačom. 1000 miligrama joda dnevno uzrokuje iritacije kao što su pečenje u ustima i grlu, mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, čak i komu.

Jod je komponenta skoro svakog živog bića i biljke. Ne postoje standardne mjere joda u hrani jer njegove koncentracije variraju diljem svijeta. Općenito, hrana iz mora sadrži najviše joda, slijedi ju životinjska hrana i zatim biljke. Od sve hrane, alge (poput kelpa) su najpoznatiji izvor prirodnog joda dok jaja i sirovi mliječni proizvodi također mogu biti dobar izvor. Morska voda sadrži 0,05 dijelova po milijunu joda ili otprilike 34 milijuna tona. Alge mogu izvući do 0,45% joda na suhoj osnovi.

Prema podacima Svjetske trgovinske organizacije, nedostatak joda se za sada javio u 54 zemlje. Ne postoji točan odgovor na to zbog čega se javlja nedostatak joda iako postoje dvije teorije: prvo, ljudi žive u dijelu svijeta gdje se u tlu i moru nalazi malo joda; drugo, ljudi jedu visoke količine prerađene hrane koja tijekom obrade gubi svoj sadržaj joda. Rafinirani šećer, na primjer, ne sadrži jod.

Jod ima važnu i malo shvaćenu povijest.  Ovaj relativno rijedak element je igrao ključnu ulogu pri formiranju naše planetarne atmosfere i u evoluciju života. Prije više od 2 milijarde godina nije bilo kisika u atmosferi sve dok nova vrsta bakterije (cijanobakterija – plavozelena alga) nije počela proizvoditi kisik kao nusproizvod fotosinteze. Cijanobakterija je razvila sklonost prema jodu. Najvjerojatniji razlog tome jest da su ti organizmi koristili jod kao antioksidant kako bi se zaštitili protiv slobodnih radikala koje stvara kisik. Proučavanjem kelpa (alge), istraživači su pokazali kako jod radi i otkrili su da će kelp apsorbirati veće količine joda kad se stavi pod oksidacijski stres. Ostali istraživači su pokazali da jod povećava antioksidacijski status ljudskog seruma, slično vitaminu C .

Jod ima i ostale funkcije van štitne žlijezde koje zahtijevaju još istraživanja.

On uklanja otrovne kemikalije (florid, bromid, aluminij, živu) i biološke otrove, potiskuje autoimunitet, jača T-stanice adaptivnog imunološkog sustava, te štiti od abnormalnog rasta bakterija u želucu. Dr. Guy Abraham, bivši profesor za porodništvo i ginekologiju na Sveučilištu UCLA, je 1997. god. pokrenuo nešto što je nazvao „Projekt jod“. Hipoteza tog projekta je bila da potrebna razina joda u tijelu iznosi 12,5 miligrama dnevno, što je količina slična onoj koju konzumiraju Japanci. Uobičajeni stav jest da tijelo sadrži 25 – 50 miligrama joda od čega se 70 – 80%  nalazi u štitnoj žlijezdi. Dr. Abraham je zaključio da dostatnost u cijelom tijelu postoji kada osoba izluči 90% unesenog joda. On je izumio test unosa joda gdje se uzima 50 miligrama i mjeri izlučena količina u urinu naredna 24 sata čime se otkrilo da velika većina ljudi u tijelu zadržava njegovu znatnu količinu – 50 miligrama. Mnogim osobama je potrebno 50 miligrama dnevno prije nego što izluče 90% toga. Njegova studija je time pokazala da će tijelo, ukoliko se uzima dovoljna količina, zadržati mnogo više joda nego što se prvobitno mislilo (1500 miligrama) uz samo 3% količine sadržane u štitnoj žlijezdi. Više od 4000 pacijenata u tom projektu je uzimalo dnevne doze joda u rasponu od 12,5 – 50 miligrama, dok su oni sa dijabetesom uzimali do 100 miligrama dnevno. Ovi istraživači su otkrili da jod doista obrće fibrocističnu bolest dok su pacijenti dijabetičari zahtijevali manje inzulina, pacijenti koji boluju od hipotireoze manje lijekova, simptomi fibromialgije su nestali, a pacijenti  koji boluju od migrena su ih prestali dobivati.

kelp os uma
Kelp – alga bogata jodom

Osobe koje prirodno ili zbog operativnog zahvata nemaju štitnu žlijezdu, još uvijek potrebuju jod zbog ostatka tijela. On je neophodan za grudi i prostatu, a koriste ga i nadbubrežna žlijezda, parotidna žlijezda, sluznica crijeva, maternica, jajnici i mnogi ostali organi. To je neophodan hranjivi sastojak u održavanju zdravog staničnog života. Primjerice, gen P53, „čuvar genetskog koda“ odgovoran za apoptozu oštećenih stanica, zahtjeva jod kako bi mogao funkcionirati.

Alergija na jod je vrlo rijetka. Mnoge osobe pretpostave da su alergične na jod nakon što obave testiranje kontrastnom bojom. To NIJE alergija na jod, nego na boju koja se koristi pri testiranju. Mnogi liječnici vjeruju da su osobe koje su alergične na školjke često alergične i na jod, dok je u stvari riječ o reakciji na protein u školjki, a ne na jod. Ukoliko imate reakciju kad uzimate dodatke joda nije riječ o „jodizmu“. Jod pokreće otrovne halogenide u krvni tok, pa ako su vaša jetra i bubrezi već puni otrova, stvorit će se reakcija koja imitira simptome slične „alergiji“ na jod.

Sveučilište Berkley je 1948. objavilo istraživanje nazvano Učinak Wolff – Chaikoff koje je rezultiralo uklanjanjem joda iz nacionalne opskrbe hranom. Učinak Wolff – Chaikoff je definiran kao „nemogućnost organskog vezivanja joda u štitnoj žlijezdi kroz povećani unos joda što rezultira prestankom sinteze hormona štitnjače“. Laičkim jezikom rečeno: u određenom trenutku, kad štitnjača postane preplavljena jodom, to će nju ugasiti. Dr. Brownstein preporuča testiranje hormona T3 i T4 uz procjenjivanje kliničkih simptoma kada se primijeti povećanje hormona TSH (hormon kojeg proizvodi štitnjača) kod dodavanja joda. TSH se može popeti do 75 unutar 6 mjeseci bez kliničkih simptoma jer štitna žlijezda radi svoj posao. TSH raste kako bi se povećao tireoglobulin koji se veže uz višak joda u krvnom toku u svrhu stvaranja hormona T3 i T4. Nakon Učinka Wolff – Chaikoff i njegovog objavljivanja, medicinska je zajednica skočila na noge i počela tvrditi da će korištenje joda oštetiti vašu štitnu žlijezdu. Tako je započela jodofobija kao i naš opći strah i izbjegavanje joda.

No, Bartofsky je 1970. godine procijenio učinak Lugolove otopine dajući po pet kapi (30 miligrama) joda 3 puta dnevno kod  tireotoksičnih pacijenata. Slijedom tog protokola zaključeno je da rapidno pomanjkanje izlučivanja T4 pokrenuto jodom nije bio rezultat Učinka Wolff – Chaikoff nego opadanja frakcijske stope T4, no prekasno za opću javnost.

Kao što liječnici naglašavaju, konzumacija joda u miligramima bi se trebala, naravno, kombinirati s kompletnim nutricijskim programom koji uključuje adekvatne doze selena, magnezija i omega-3 masnih kiselina. U međuvremenu bismo možda trebali imitirati Japance, jednu od najdugovječnijih nacija, i značajno povećati unos joda, ako ne putem algi, onda kroz dvije kapi Lugolove otopine (ili jedne Iodoral tablete) na dan.

Dodatak: Ukoliko nakon svih ovih saznanja o dobrobitima joda, odete u ljekarnu i zatražite makar i blagu otopinu ili jod u bilo kojem obliku, vjerojatno ga nećete uspjeti kupiti iz prvog pokušaja, osim ako ne naiđete na susretljivog ljekarnika. U Hrvatskoj će potraga za jodom djelovati poput potrage za zakonom zabranjenim supstancama. Ljekarnik će vas najvjerojatnije uputiti liječniku i nećete moći kupiti jod bez recepta, a liječnik će vas, opet, promatrati sumnjičavo te možda reći pokoju (negativnu) riječ kojom će vas pokušati odvratiti od kupovine i korištenja joda. U tom slučaju možete inzistirati ili – lagati te reći da želite koristiti jod kao sredstvo za (površinsku) dezinfekciju ili slično (što može biti i istina). Ne želimo od vas stvarati lažove no, ukoliko i sami pokušate kupiti jod, vidjet ćete da to može biti skoro nemoguć zadatak. Svakako – ne pretjerujte, osobito ako imate problema sa štitnjačom te se potrudite pronaći liječnika koji će poštovati vašu odluku i poznavati stvarnu korisnost joda i pomoći vam da svoju brigu o zdravlju nadopunite ovim nevjerojatno učinkovitim elementom.

(Kraj)

Jod: zaboravljeni univerzalni lijek – 1.dio

Advertisements

2 thoughts on “Jod: zaboravljeni univerzalni lijek – 2.dio

  1. Sve istina,teško je kupiti Lugolovu otopinu u našim ljekarnama.Šalju te po recept,a liječnik te uvrijeđeno i bijesno gleda kao šta ti znaš, valjda sam ja liječnik.Ipak vrijedi se potruditi jer još uvijek ima dobrih i razumnih ljekarnika.Pohvala Pablo ljekarni u Gs.Uvijek se trude pomoći i nabaviti što je moguće i razumno.Koristim povremeno lugolovu otopinu zbog propusnih crijeva tj.Cronove bolesti.Magnezij također.

    Liked by 1 person

    1. Da, i sami imamo slična iskustva iz ljekarni kad je o jodu riječ. Drago nam je čuti da jod koristite kao lijek i sigurni smo da je, zajedno s magičnim magnezijem, to izvrstan olakšavajući čimbenik Vašoj bolesti. Želimo Vam uspješno i trajno izlječenje, a u pripremi je i tekst o vrstama magnezija i njihovom djelovanju koji će Vam sigurno biti koristan.

      Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s