Os Uma
Autor: Mirjana Arbanas
Med se u raznim kulturama diljem svijeta koristi već više od 2.500 godina. Njegova popularnost se, uz ljekovitost, ponajviše temelji na lakoći konzumiranja: može se jesti čist, pomoću žličice, može se namazati na kruh, dodati raznim kolačima i napicima, od kojih je najučestaliji čaj čiju će korist i učinkovitost pojačati.
Kombinacija čaja i meda se uvijek cijenila jer prava kombinacija služi kao lijek za mnoge bolesti. Poznato je da ova ljekovita poslastica, primjerice, regulira rad srca, štiti bubrege, potpomaže rad jetre dok čaj sprječava širenje bolesti. Ovisno o pčelinjoj ispaši i sastavu medonosnog bilja, postoji više vrsta meda. No, koji med koristiti i u kojoj prilici, otkrijte u nastavku.
Bagremov med – najcjenjenija vrsta meda. Svijetle je boje, vodeno bistar, ugodnog mirisa i blagog okusa. Koristi se pri liječenju crijevnih oboljenja, oboljenja jetre i bubrega. Otklanja posljedice nagomilanog stresa, pomaže pri iskašljavanju dok se kod nesanice uzima navečer prije spavanja. Najbolje ga je koristiti uz čaj od lipe, šipka, metvice, kamilice i bazge.
Lavandin med – zlatne je boje, jake i fine arome. Smiruje organizam u čaju od kamilice, metvice ili pelina. Koristi se protiv nadutosti i pospješuje mokrenje dok dobro djeluje protiv migrene i vrtoglavice. Preporučuje se onima koji boluju od bolesti srca i krvnih žila. Najbolje ide uz čaj od gloga, lipe, lavande i kadulje.
Livadni med – promjenjive boje, od svijetložute do gotovo tamnosmeđe. Dapače, što je tamniji, jača su njegova ljekovita svojstva. Ima aromu poljskog cvijeća i koristi se pri liječenju raznih bolesti. Najbolje djeluje uz čaj od nevena, lipe, bazge, kamilice ili crnog sljeza.
Kestenov med –taman med izričito karakterističnog, gorkog okusa. Dobar je kod bolesti probavnih organa jer potiče rad crijeva, olakšava rad preopterećene jetru i žuč te štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Najbolje ide uz čaj od kamilice, šipka, stolisnika i majčine dušice.
Lipov med – ugodnog je mirisa i vrlo blagog okusa te bistre, gotovo prozirne boje. Kod konzumiranja donosi olakšanje kod prehlade, upale dišnih i probavnih organa. Najbolje se slaže uz čaj od metvice i nevena, lipe, bazge ili preslice.
Planinski med – žute je boje i istančane arome. Ublažava upale dišnih putova i jača imunološki sustav. Sadrži veću količinu minerala, a potječe od medene rose s različitih vrsta listopadnog i crnogoričnog drveća. Koristi se za jačanje srca i cjelokupnog organizma kao i za podizanje hemoglobina u krvi. Dodaje se u čaj od lipe, metvice, bazge ili trputca.
Suncokretov med – je med zlatnožute boje i blagog okusa koji podsjeća na suncokret. Brzo se kristalizira i postaje svijetložut, ponekad s primjesom zelenkaste boje. Često se miješa s lipovim medom kako bi mu se poboljšao okus. Sadrži više ulja nego druge vrste meda. Koristi se za liječenje gripe, groznice, arteroskleroze, bronhijalne astme, bolesti probavnog sustava i srca. S čajem od trputca olakšava iskašljavanje. Ako je u pitanju alergija, onda se koristi sa cejlonskim cimetom.
Kao što je na početku spomenuto, med nudi razne koristi: on može biti antioksidant, sadrži antimikrobna, antibakterijska i antigljivična svojstva dok je istovremeno med bogat izvor mnogih vitamina i minerala.
Pri kupnji i nabavci meda ipak budite oprezni jer nije svaki med koji se nalazi na tržištu organski i prirodan, onaj kojeg su stvorile pčele, a ne tvornica. Naime, u umjetni med se dodaju razne tvari kao, recimo, glukoza, dekstroza, melasa, šećerni sirup, invertni šećer, brašno, kukuruzni sirup, škrob ili bilo koji drugi sličan dodatak. Ukratko, gotovo sve osim cvjetnog nektara.
Nažalost, vizualno je nemoguće razlikovati prirodni od umjetnog meda, ali slijedeća tablica će vam pomoći otkriti o kojem je medu riječ, no tek nakon što ga otvorite i kušate:
TEST |
PRAVI MED |
UMJETNI MED |
Ljepljivost |
Ne lijepi se za prste |
Ljepljiv zbog dodanih sladila |
Gustoća |
Relativno gust, teško se prelijeva s jedne na drugu stranu posude |
Rijedak i poprilično tekuć |
Okus |
Nestaje unutar nekoliko minuta (zagrijavanje meda utječe na okus) |
Duže se zadržava zbog dodanih sladila |
Miris/aroma |
Nježan miris, ovisno o vrsti, podsjeća na miris same biljke |
Nema mirisa iako je ponekad pomalo kiselkast |
Zagrijavanje |
Brzo se karamelizira i ne stvara pjenicu |
Stvaraju se mjehurići i gotovo nikad se ne karamelizira |
Metoda otapanja |
Ne otapa se u vodi, na dnu će se stvoriti grudice; razrjeđuje se kad se malo duže miješa |
Odmah se otapa u vodi te ostaje nekoherentan |
Test plamenom (ovisi o količini meda u koju se uranja šibica) |
Nakon što se umoči u med, šibica gori lako i ravnomjernim plamenom |
Šibica se teško može upaliti zbog prevelike vlage |
Test na kruhu |
Nakon što se razmaže, brzo otvrdne |
Ubrzo nakon mazanja smoči kruh |
Upijanje |
Ako se na upijajući papir stavi koja kap, on ih neće upiti; na tkanini ne ostavlja mrlju |
Papir ga brzo upija; ostavlja mrlje na tkanini |
Nečistoća (ovisi o procesu filtriranja) |
Razne čestice polena i ostale sićušne mrvice |
Bez sitnih čestica |
Test sa žumanjkom |
Kad se pomiješa sa žumanjkom, on djeluje kao da je kuhan |
Ne utječe na žumanjak |
I, na kraju, recept kojeg vrijedi iskušati:
Ako se želite riješiti cista i mioma, pomiješajte pola kilograma kvalitetnog domaćeg meda s 300 g samljevenih listova čuvarkuće te sve dobro zatvorite i ostavite u hladnjaku da odstoji tjedan dana. Uzima se 2 – 3 puta dnevno po jedna (1) žličicu mješavine pola sata prije jela.