Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Istraživanje financirano od strane Nacionalnog instituta za zdravlje donosi značajne dokaze kako se nevjerojatno brzo može poboljšati zdravlje djece i to samo uz smanjenje dodanog šećera u dječjim obrocima.

Za potrebe ovog istraživanja uključeno je 43 pretile djece te je otkriveno da je smanjenje unosa šećera, čak i uz zadržavanje istog broja kalorija i nezdrave, ali nezaslađene hrane u prehrani, dovelo do pozitivnih promjena u zdravlju i to u samo deset dana. Djeca koja su odabrana nisu patila samo od pretilosti, nego i od kroničnih poremećaja metabolizma, poput visokog krvnog tlaka ili kolesterola te povišenog šećera u krvi.

Znanstvenici su konstruirali dijetu u kojoj je dodani šećer zamijenjen s drugom vrstom ugljikohidrata. Uklonili su ili smanjili hranu poput zaslađenih žitarica i zamijenili su je primjerice pecivima, dok se ukupna razina masti, proteina, ugljikohidrata i kalorija u njihovoj tipičnoj dnevnoj prehrani nije promijenila. Jednostavno, smanjili su potrošnju šećera s 28% na 10% od ukupnog dnevnog unosa, u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Unatoč činjenici da djeca nisu promijenila unos kalorija i druge masne hrane, već je samo dodani šećer smanjen ili uklonjen, uočena su poboljšanja koja uključuju niži krvni tlak, nižu razinu masnoća i šećera u krvi i poboljšanu funkciju jetre i gušterače, a kod nekoliko ispitanika je uočeno i smanjenje težine. Tijekom istraživanja, zamijenili su zaslađene žitarice i kolače sa pecivima, a zaslađena jela poput piletine teriyaki s hamburgerima ili hrenovkama. 42 od 43 ispitanika je zaključilo kako im je ovaj novi način prehrane ukusan i da se osjećaju sito.

Studija podupire dokaze da je dodani šećer štetan sastojak koji treba puno strože regulirati, a pojam dodani šećer se odnosi na zaslađivače koji se dodaju hrani za poboljšanje okusa, produženje roka trajanja ili niže troškove proizvodnje. Zaslađivači su obično izvedeni iz šećerne trske ili repe, kukuruza, sirka, meda, javorovog sirupa ili agave, a dodaju se u veliki broj namirnica. U ovo se naravno ne ubrajaju šećeri koji se prirodno nalaze u hrani, poput voćnog šećera.

Veliku zabrinutost podiže visoko fruktozni kukuruzni sirup (HFCS), jeftin sastojak koji se dodaje brzoj hrani i gaziranim pićima, a šest je puta slađi od šećera dobivenog iz šećerne trske. Korištenje ovog sirupa je povezano s masnom jetrom, dijabetesom i povećanjem pretilosti, no postoje i indikacije da utječe i na rad mozga, što potvrđuje istraživanje provedeno na animalnom modelu. Ova je studija proučavala utjecaj HFCS-a na štakorima, koji imaju sličnu kemiju mozga kao ljudi. Štakori su trenirali u labirintu pet dana prije početka eksperimentalne prehrane. Labirint je imao samo jedan izlaz, a sadržavao je vizualne oznake koje su pomagale štakorima da zapamte put kroz labirint. Podijeljeni su u dvije skupine, a obje su dobile kukuruzni sirup za piće, no samo jedna skupina je dobila i hranu obogaćenu s omega -3 kiselinama. Štakori su potom testirani u labirintu 6 tjedana nakon perioda treniranja. Utvrđeno je da su se štakori, koji su dobili i omega-3, puno bolje snalazili kroz labirint, što upućuje da su zapamtili put. Međutim, štakori koji su dobili samo HFCS imali su znatno smanjenu sposobnost pronalaženja puta. Pobližom inspekcijom tkiva mozga štakora, utvrđeno je da je inzulin imao mali ili nikakav učinak na moždane stanice kod onih iz skupine koji su dobili samo HFCS. Autori studije zaključuju da je konzumiranje previše HFCS-a moglo blokirati sposobnost inzulina da regulira kako stanice mozga pohranjuju šećer za energiju što je potrebno za obradu misli.

Istraživanja objavljena u vezi dodanog šećera također otkrivaju da se u otprilike od 600.000 ispitanih namirnica u SAD-u, u 74% njih nalazi dodani šećer. To znači da se dnevno u prosjeku konzumira čak 23 žličica šećera dnevno. Polovica tog šećera se nalazi u gaziranom piću, energetskim i voćnim napitcima i čajevima, a gotovo 20% dolazi iz namirnica koje ne služe kao desert, nego se konzumiraju kao redovni obrok. Ostatak šećera nalazi se u grickalicama i desertima.

Rezultati studije dolaze u trenutku kada se predložu promjene u označavanju hrane gdje se od proizvođača hrane traži da navedu količinu dodanog šećera u svojim proizvodima, kao i navođenje preporuka o dnevnoj prosječnoj vrijednosti, u skladu s preporukom WHO. No, naravno, prehrambena se industrija protivi takvim promjenama, navodeći kao razlog nedostatak znanstvenih dokaza koji potvrđuju da šećer uzrokuje mnoge bolesti i poremećaje.

Budući da vam prehrambeni stručnjaci zaposleni u prehrambenoj mafiji neće iznijeti sve činjenice, Šećer ne samo da hrani rak, on ga i uzrokuje o šteti koju uzrokuje šećer ćete se morati informirati sami, o čemu možete čitati primjerice u tekstovima: “Šećer izaziva istu ovisnost kao i opojne droge“, “ Šećer ne samo da hrani rak, on ga i uzrokuje” ili “Šećer, a ne sol, uzrokuje visoki krvni tlak“.

Za kraj, o ovom je istraživanju potrebno dobro razmisliti, jer ono upravo na to navodi, da promišljamo o onome čime hranimo našu djecu. Naime, ako se zdravlje može tako brzo popraviti uklanjanjem samo jedne opasne namirnice, zamislite kakvi bi bili rezultati kada bi eliminirali ili bar smanjili nezdravu hranu – junk food, te silne pekarske proizvode prepune glutena i pripazili da jedu organski uzgojene namirnice, ne tretirane bilo kakvim kemikalijama.

Preduvjet za naše zdravlje, a posebno za zdravlje naše djece je svjesnost o potencijalno štetnoj hrani. Ne, nikome neće biti ništa ako tu i tamo pojede nešto nezdravo, no ukoliko će takav način prehrane biti primaran, onda svojoj djeci svjesno činimo zlo.

Izvori: Natural Society, Live Science, Natural News