Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Svi znamo da bismo trebali dobiti cjepivo protiv tetanusa ako, primjerice, stanemo na hrđav čavao, je li tako? Ovoga su obično najviše svjesni roditelji koji brinu o mogućim ozljedama i posjekotinama dok njihova djeca trčkaraju parkovima i ulicama. No je li takvo cjepivo doista potrebno i hoće li ono spriječiti razvoj infekcije?

Tetanus je akutna infektivna bolest (infekcija) koju uzrokuje anaerobna bakterija Clostridium tetani. Ona otpušta toksin tetanospazmin koji putem perifernih motornih živaca krvotokom može doći do središnjega živčanog sustava ili pak do živčanog tkiva.  Jednom vezan, toksin se ne može neutralizirati. Inkubacija je od 2 do 50 dana (u prosjeku 5 do 10 dana). Najčešći simptom je ukočenost čeljusti dok ostali simptomi uključuju otežano gutanje, nemir, iritabilnost, ukočenost šije, ruku ili nogu, glavobolju, vrućicu, grlobolju, zimicu i toničke spazme (grčeve).

Ova bakterija se uglavnom nalazi u tlu, životinjskom izmetu ili prašini. Tetanus može nastati nakon trivijalnih ili čak neuočljivih rana, ako je u ozlijeđenom tkivu nizak sadržaj kisika dok će u slučaju dovoljne opskrbljenosti krvi kisikom bakterija biti uništena.

Dakle, riječ je o ozbiljnoj bolesti za čije sprječavanje često koristimo cjepivo koje daje zaštitu ograničenog trajanja. U Hrvatskoj je to cjepivo koje je obavezno za djecu do 6. godine života i čije se docjepljivanje provodi svakih deset godina, naravno, ako se želi stvoriti onaj prividan osjećaj zaštite. Prednosti ovog cjepiva i njegove koristi su nam poznate jer se suvremena medicina i farmaceutske tvrtke trude, kao i kod svakog cjepiva, upoznati nas s dobrobitima istog. No, je li korist cjepiva protiv tetanusa veća od štete i koji su mogući razlozi njegovog izbjegavanja?

1. Cjepivo protiv tetanusa ne jamči imunitet

Prema naputku HZZO-a, cijepljenje djece provodi se s 5 doza raspoređenih u određenim vremenskim razmacima od 2. mjeseca do 4. godine života. Odrasli i djeca starija od sedam godina cijepe se u 7., 14. i 19. godini te svakih deset godina. Ako je u trenutku ozljede od cijepljenja prošlo više od deset godina, tada se prva doza cjepiva daje neposredno nakon ozljede, druga 30 – 90 dana nakon prve, a treća 12 mjeseci nakon druge doze. Dakle, kao i kod svakog cjepiva, stvoren imunitet nije trajan.

2. Cjepivo je prepuno toksina

Gorka istina: cjepivo protiv tetanusa se izrađuje pomoću toksina tetanospasmina čime se stvara protuotrov. Pritom sadrži formaldehid (konzervans), timerosal (antiseptik koji djeluje i antifungalno te sadrži živu), aluminijev fosfat (adjuvans), dibazni natrij-fosfat (kiseli medij) i natrij-fosfat (fungicid). Dovoljno?

3. Cjepiva doprinose akutnim i kroničnim oboljenjima

Neko cjepivo će se smatrati učinkovitim kad u organizmu stvori dovoljan broj antitijela. No činjenica je da će sve toksične supstance u cjepivu uzrokovati rast antitijela, pa ne postoji način na koji možemo biti sigurni da će ta antitijela napasti potreban patogen, u ovom slučaju tetanus.

Kad se zdrava osoba razboli, tijelo reagira stvaranjem prve linije obrane, odnosno, stvaranjem imunoloških stanica Th1 nakon čega se aktivira druga linija obrane, točnije, stanice Th2. U slučaju cjepiva, odmah se aktiviraju Th2 stanice. Zašto je to problem? Kad se zaobilazi aktivacija Th1 stanica, tijelo ne može razviti doživotni imunitet na bolest, a stvara se i rizik od autoimunih bolesti jer Th2 može pretjerano stimulirati proizvodnju antitijela. Ovime se oslabljuje tijelo zbog čega postaje osjetljivije na infekciju i kronične bolesti.

Dapače, u jednoj se studiji pokazalo da će cjepivo protiv tetanusa uzrokovati „pad T-stanica do razine koja se obično javlja kod pacijenata oboljelih od AIDS-a“. Jasno je da cjepiva mogu stvoriti kaos u tijelu.

Više možete pročitati u našim prethodnim tekstovima Kako popraviti štetu uzrokovanu cjepivima, Sezona je cijepljenja protiv gripe – prije nego što nasjednete dobro razmislite!, Aluminij – kancerogeni neurotoksin kojeg jedemo, ubrizgavamo i nanosimo na tijelo te Farmaceutska industrija planira cijepiti djecu još u majčinoj utrobi.

4. Pravilno čišćenje rane može uvelike smanjiti rizik od infekcije

Čišćenje rane je najvažnija stvar koju možemo učiniti nakon izlaganja riziku. Ako nakratko ostavimo da se iz rane cijedi krv, time će se ukloniti smeće iz nje i uvesti kisik koji će ubiti bakteriju tetanusa. Liječnici preporučaju i korištenje hidrogen peroksida, no i tekuća voda i sapun mogu biti vrlo učinkoviti. Koloidno srebro je sredstvo koje će također biti vrlo korisno (više o koloidnom srebru u tekstu Ljekovita svojstva koloidnog srebra).

5. Cjepivo protiv tetanusa nakon pokretanja infekcije neće zaustaviti bolest

Cjepivu protiv tetanusa su potrebni tjedni da bi se u tijelu stvorila dovoljna količina antitijela (ako ona uopće uspiju provesti svoju svrhu). U slučaju mogućeg razvoja tetanusa, može se primiti i tetanus imunoglobulin (TIG) koji ima prednost u tome što odmah izaziva imuni odgovor.

I, na kraju, ako ipak ne želimo i ako smo nekako uspjeli izbjeći cjepivo protiv tetanusa, a želimo se zaštititi, što učiniti? Može li se razviti prirodna obrana? Čini se da može jer su brojne studije pokazale da se u većem dijelu populacije koja nije primila cjepivo nalazi visoka razina antitoksina koja jamči zaštitu od infekcije. Najčešće je to uzrokovano postupnim izlaganjem bakteriji, no možda to i nije najsigurniji način stvaranja imuniteta.

Alternativu čine homeopatske nosode, osobito Tetanus Tetanotoxinum, o čemu možete saznati više u tekstu Nosode ­- prirodna i neškodljiva homeopatska cjepiva. Također, vrlo će koristan i učinkovit biti i intravenozni magnezij iako bi moglo biti teško pronaći liječnika koji će to rado učiniti, a pritom izbjeći uobičajeno cjepivo protiv tetanusa. Srećom, svatko od nas ima izbor i nadajmo se da ćemo u ovakvim slučajevima uvijek moći ispravno odlučiti.