Otok na kojem nitko ne ljetuje

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Zagađenje plastikom trenutačno predstavlja jednu od najvećih prijetnji našim morima i oceanima, pa time i nama samima, no koliko smo zaista upoznati s razmjerima ove prijetnje?

Slijedom sveopće zabrinutosti zbog zagađenja, organizacija The Ocean Cleanup posvetila se razvoju tehnologije za izlučivanje onečišćenja plastikom iz svjetskih oceana te smanjenju daljnjeg zagađenja. Riječ je o organizaciji koju je 2013. osnovao Boyan Slat, Nizozemac hrvatskog porijekla, a koja je nedavno provela jedno od najopsežnijih istraživanja na temu zagađenja plastikom, posebno se usredotočivši na tzv. veliki pacifički otok smeća, najveću nakupinu plutajuće plastike na svijetu.

Ovaj se neslavni otok svojim najvećim dijelom nalazi u velikoj oceanskoj akumulacijskoj zoni između Kalifornije i Havaja, a formirale su ga morske struje koje se sastaju na tome mjestu. Proučava se još od ranih 70-ih, uglavnom metodom uzorkovanja za koju se smatralo da je jedna od najboljih za određivanje zagađenja manjim otpadom. Nažalost, metoda se pokazala neadekvatnom za mjerenje količine većeg otpada zbog čega je 2015. organizacija pokrenula mega-ekspediciju kojom se zagađena zona istovremeno ispitivala pomoću 30 plovila. Tom je prilikom sakupljeno više od 1,2 milijuna komada plastičnog otpada što je bio proces prebrojavanja koji je trajao skoro dvije godine.

Također se pokazalo da su manji komadi plastike učestaliji od onih većih koji su uz to i raspršeniji zbog čega se, u svrhu dobivanja točnijih rezultata, istraživanje okrenulo ispitivanju iz zraka. Prilagođenim vojnim zrakoplovima su se izrađivale 3D fotografije kako bi se pokušao odrediti volumen većih komada otpada, a čiji se dio nalazi ispod oceanske površine.

Rezultat ukupnog istraživanja je pokazao da je riječ o „otoku“ veličine 1,6 milijuna km², odnosno  koji obuhvaća prostor koji odgovara veličini šest francuskih država. Riječ je o količini od 1,8 trilijuna komada plastike ili 250 komada po svjetskom stanovniku. Procjenjuje se da njegova ukupna masa iznosi 80.000 tona što je 16 puta više no što se do sada pretpostavljalo. 92% čine veći objekti za koje se procjenjuje da će se u narednih 20 godina, pod utjecajem sunca i oceanskih struja, pretvoriti u tzv. mikroplastiku, zagađenje u obliku sitnih plastičnih čestica manjih od pola centimetra.

S obzirom da je istraživanje pokazalo da otok eksponencijalno raste, jasno je da će i razina zagađenja samo rasti te da plastika iz oceana neće sama netragom nestati. Pritom treba naglasiti da je ovo istraživanje bilo usmjereno određivanju količine plutajuće plastike dok se ona na oceanskom (ali i morskom) dnu također gomila gotovo jednakom brzinom jer veći dio smeća potone na oceansko dno, pet posto zadržava se na površini, a 15 posto more izbaci na obale.

 

One thought on “Otok na kojem nitko ne ljetuje

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s