Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Svi poznati živi organizmi vrše izmjenu plinova s njihovim okolišem. Ova izmjena je poznata kao disanje: prijenos kisika iz zraka u stanice tkiva te prijenos ugljikova dioksida u suprotnom smjeru. Udišemo kroz nos ili usta dok će položaj glave pritom igrati ulogu pri poticanju pravilnog disanja. Neke osobe dišu kroz usta, što je osobito naglašeno posljednih godina pod utjecajem razvoja informatike i pognutog položaja glave, što je neučinkovito i dovodi do hiperventilacije.

Kada dišemo kroz usta, naš mozak dobiva informaciju da ugljični dioksid prebrzo napušta organizam zbog čega počinje stvarati više sluzi pokušavajući usporiti disanje. Iz tog, ali i još nekih razloga, poželjno je disati na nos. Primjerice, naša pluća uzimaju kisik iz zraka, a njegova se apsorpcija odvija kod izdisaja. Kad se izdiše kroz nos, koji je manji od usta, stvara se veći tlak zraka, a time i sporije izdisanje. Ovime se plućima pruža dodatno vrijeme za upijanje veće količine kisika.

Također, kad se zrak udiše kroz nos, on se zagrijava, vlaži i miješa s dušikovim oksidom koji ima dvije važne funkcije: ubija bakterije i djeluje kao vazodilatator (širi krvne žile). U našem se tijelu nalazi gen naziva T2R38, koji stimulira receptore nosa koji tada reagiraju s kemikalijama koje stvaraju reakciju s  bakterijama u zraku. To potiče dušični oksid koji ubija bakterije tako da možemo udisati nešto manje zarazan zrak.

Nazalno disanje stimulira i rad mozga na jedan zanimljiv način. Svaka 2 i pol sata količina zraka koji prolazi kroz nosnu šupljinu smanjuje se u jednoj nosnici i povećava u drugoj čime se mijenja aktivnost lijeve ili desne polutke mozga. Ako desna nosnica udahne više zraka, stimulirat će se lijeva strana mozga koja će postati aktivnija i obratno.

Poznato je da se moždani valovi mijenjaju pod utjecajem vida, zvuka, mirisa i dodira te da će (u skladu sa svojom električnom prirodom) svoju frekvenciju pokušati uskladiti s frekvencijom vanjskih podražaja. Istraživanja su pokazala da poticanje živaca u nosnoj šupljini rezultira poboljšanim EEG obrascima u limbičkom sustavu i povećava varijabilnost brzine otkucaja srca što je mjera kojom se određuje koliko dobro živčani sustav regulira i upravlja tjelesnim funkcijama, otpornosti i dobrobiti.

I na kraju, disanje kroz nos doprinosi i emocionalno boljem stanju iako nije u potpunosti poznat mehanizam kojim se to postiže. Detaljnije pročitajte u tekstovima Kako disanje mijenja mozak i Kako kontrolirati emocionalno stanje kroz disanje.