Os Uma
Piše: Barbara Kovačević
Godinama se smatralo da je kanabis jedina biljka koja može stvarati kanabinoid, kemijski spoj koji interaktivno djeluje s velikim regulatornim sustavom u našem tijelu, poznatim pod nazivom endokanabinoidni sustav. Riječ je o skupini endogenih kanabinoidnih receptora koji se nalaze u mozgu te u središnjem i perifernom živčanom sustavu sisavaca. Sudjeluje u raznim fiziološkim procesima, uključujući apetit, osjećaj boli, raspoloženje i pamćenje, te kao posrednik u psihoaktivnim učincima kanabisa.
Kako bi bolje shvatili djelovanje endokanabinoidnog sustava, znanstvenici i botaničari već godinama proučavaju biljke koje, uz kanabis, u sebi sadrže kanabinoide te su otkrili da kanabis doista nije jedina biljka koja sadrži takva svojstva.
Što su kanabinoidi?
Kanabinoidi su lipidne molekule koje u određenoj mjeri djeluju na kanabinoidne receptore. Njih uglavnom stvaraju biljke, no i ljudsko tijelo, a mogu se stvoriti i sintetskim putem u laboratoriju. Kanabinoidi koje stvaraju biljke se nazivaju fitokanabinoidi, oni koje stvara ljudsko (ili životinjsko) tijelo su endokanabinoidi, a oni stvoreni u laboratoriju su poznati pod jednostavnim nazivom kanabinoidi. O detaljima ljudskog endokanabinoidnog sustava pročitajte u tekstu Ljudsko tijelo ima endokanabinoidni sustav – Studije i osnove otkrića.
Većina nas je upoznata s uobičajenim kanabinoidima kao što su THC, CBD, THCV i CBC za koje se dugo godina smatralo da su jedini sastojci koji će djelovati na kanabinoidne receptore. Godine istraživanja su pokazale da je broj sastojaka koji će djelovati na te receptore mnogo veći – više od 120 njih dok postoje još neki sastojci koji će jednako djelovati, a nemaju istu uobičajenu strukturu kao kanabinoidi. Neke od njih možete pronaći u tekstu Otkriveno 7 novih kanabinoida.
Što su kanabimimetici?
Kanabimimetici su neuobičajeni kanabinoidi koji oponašaju biološku aktivnost uobičajenih kanabinoida iako s njima ne dijele istu strukturu. Danas je poznato da na desetke različitih sastojaka izravno ili neizravno utječu na endokanabinoidni sustav te istovremeno djeluju i na druge važne biološke sustave prenošenja poruka kao što su opoidi te serotoninski i dopaminergički sustavi signalizacije.
Neki primjeri kanabimimetika:
NAE i N-alkilamidi – NAE uključuju N-arachidonoylethanolamine (poznatiji kao anandamid, biološki spoj koji najviše liči na aktivnost THC-a jer izravno djeluje na receptore), N-palmitoylethanolamine (PEA), N-linoleoylethanolamide (LEA) i N-oleoylethanolamine (OEA).
Salvorin A – glavni sastojak psihoaktivne biljne vrste Salvia divinorum koja, zanimljivo je napomenuti, ne djeluje s uobičajenim kanabinoidnim receptorima nego s tercijarnim kanabinoidnim receptorom koji se formira samo u uvjetima upale i koji ujedno djeluje kao kappa-opoidni receptor, onaj čiji je osnovno djelovanje regulacija boli, no na kojeg djeluje većina halucinatornih sastojaka!
Mircen – Ovo je još jedan važan terpen pronađen u kanabisu koji u visokim dozama kod biljnih vrsta (kao što su hmelj i vrbena) na korisnika djeluje sedativno. Mircen djeluje tako da aktivira opoidne receptore. Za sada se još ne svrstava u kanabinoide iako definitivno djeluje na stvaranje „osjećaja lebdjenja“.
Ovdje navodimo šest biljaka koje ili sadrže kanabimimetike ili utječu na endokanabinoidni sustav, te neke njihove ljekovite značajke. Napominjemo da je riječ o biljkama koje ne djeluju psihoaktivno i ne sadrže THC, no djeluju na endokanabinoidni sustav te tako pomažu pri rješavanju stresa, tjeskobe i boli jer za sada je jedna stvar ipak sigurna: kanabis je jedina biljka koja stvara THC.
Ehinacea
Ljekovite koristi ehinacee su dobro poznate i dalekosežne. Ova biljka može pomoći kod gotovo svake boljke: od prehlade do ublažavanja simptoma anksioznosti, umora, artritisa, migrene i drugih bolesti. Ovisno o vrsti, ehinacea će sadržavati kanabinoide, odnosno, kanabimimetike koji se donekle razlikuju od onih iz marihuane, no ipak djeluju na endokanabinoidni sustav.
Njezini kanabinoidi uglavnom djeluju na CB2 receptore, one koji reguliraju imunološki sustav, bol i upalne procese. U marihuani je THC ono što će stimulirati CB2.
Zubobiljka
Acmella oleracea je biljka porijeklom iz Amazone, poznata po svojem ljekovitom djelovanju na zubobolju, ponajviše zahvaljujući tome što uspješno blokira osjećaj boli na završecima živaca. Njezin kanabinoidni spoj također djeluje na CB2 receptore.
– Helichrysum umbraculigerum
Ova biljka porijeklom iz Južne Afrike sadrži veliku količinu kanabigerola (CBG) koji djeluje protiv depresije, stabilizira raspoloženje i ima protuupalna te protugljivična svojstva. U afričkim ritualnim obredima bi se palila kako bi se stvorio dim koji ima psihotropni učinak sličan drugim kanabinoidima.
Jetrenka – Radula Marginata
Ova biljka, porijeklom s Novog Zelanda, sadrži velike količine kiseline koja uvelike nalikuje na THC, psihoaktivni sastojak u kanabisu. Smatra se da se veže sa CB1 receptorima, baš kao i THC, iako nije poznato da jetrenka djeluje psihoaktivno. Ono što je poznato je njezina sposobnost liječenja bronhitisa, a povijesno se koristila za smanjivanje zdravstvenih problema žučnog i mokraćnog mjehura i jetre.
Kakaovac – Theobroma cacao
Poznato je da kakaovac sadrži mnoga ljekovita svojstva, no on će na kanabinoidni sustav utjecati tako da će deaktivirati enzim naziva FAAH koji obično razgrađuje endokanabinoid anandamid – tjelesnu prirodnu inačicu THC-a. Dakle, jedenje prirodne tamne čokolade povećava količinu anandamida u mozgu jer je FAAH tada manje aktivan. Rezultat je sličan pušenju kanabisa – stvara se opuštenost i osjećaj sreće iako u manjoj mjeri u odnosu na konzumaciju kanabisa.
Crni papar – Piper nigrum
Terpen naziva beta-kariofilen (BCP) kojeg u crnom papru ima u izobilju djeluje isto kao kanabinoid. BCP ima terapeutski učinak na smanjenje upala dok najnovija istraživanja ukazuju na to da pozitivno djeluje na liječenje artritisa i osteoporoze, ali i karcinoma.
Ostale biljke
Prije svega, potrebno je napomenuti da postoji obilje biljnih izvora terpena kao što su beta-kariofilen i mircen, iako su, naravno, neki izvori bolji od drugih. Mircen se nalazi u iznimno visokim koncentracijama u ulju od hmelja (u nekim vrstama čini i do 80% volumena) te u mangu, limunskoj travi, majčinoj dušici i verbeni. Također se nalazi u klinčićima, ružmarinu, kimu, origanu, bosiljku, lavandi, cimetu te još mnogim drugim biljnim vrstama.