Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Ako ste ikada doživjeli napadaj panike, tada znate koliko je to zastrašujući osjećaj. Ako niste i ne znate što osoba u tim trenucima proživljava, tada ste jedan od sretnika jer su strah i tjeskoba, lupanje srca i nedostatak zraka glavna obilježja paničnih napada koji, ako se ispravno ne tretiraju, mogu dovesti do raznih psihičkih, ali i fizičkih problema koji osobu mogu natjerati u potpuno povlačenje u sebe i izolaciju od društva i obitelji.

U većini slučajeva, takav napadaj će se javiti „kao grom iz vedra neba“, bez ikakvog prethodnog upozorenja i očitog uzroka. Ponekad čak i kad je osoba potpuno opuštena ili dok spava. Napadaj panike može biti jednokratna pojava, no većina ljudi ga doživljava opetovano i to u sličnim situacijama, osobito ako one podsjećaju na neku prethodnu u kojoj se napadaj već prije javljao. Uglavnom će ga pokrenuti ona situacija u kojoj se osoba osjeća ugroženo i smatra da iz nje ne može pobjeći zbog čega tijelo ulazi u iskonsko stanje zvano „bori se ili bježi“ koje nam je oduvijek služilo kao izvor  preživljavanja kad bi se čovjek našao u životno ugrožavajućoj situaciji, kao, npr. kad bi se prilikom lova naš davni predak našao suočen s nekom velikom životinjom te je bilo potrebno napasti ju ili pobjeći da bi se spasio vlastiti život.

Simptomi koji prate napadaj panike su: nepravilan ili ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje, otežano disanje (hiperventilacija), osjećaj gušenja, mučnina, vrtoglavica, zvonjava u ušima te drhtavica. Ovi simptomi mogu ponekad biti toliko izraženi da osoba pomisli da upravo proživljava srčani udar, pa čak i da će umrijeti. Evo što neke osobe koje su proživljavale napadaje panike kažu o svojim mislima u tim trenucima:

„Ne osjećam se dobro.“ – „Moji napadaji panike započinju kao osjećaj da nešto nije u redu s mojim tijelom nakon čega mozak krene pretjerivati, a ja postanem opsjednuta svakim osjetom u tijelu.“ – (A.B)

„Ne, ne opet!“ . – „Pomislim da taj napadaj neće nikada završiti. Znam da je takvo razmišljanje iracionalno, ali ne mogu ga zaustaviti.“ – (J.M.)

„Hoću li se osramotiti ako ne svladam ovaj neutemeljeni strah?“ – „Razmišljam o tome kako se smiješno u stvari osjećam i da će sve biti u redu. Sve to znam, ali lavina i dalje navire.“ – (M.S.)

„Umrijet ću.“ – „U tom trenutku sam uvjerena da ću umrijeti. To je kao da se u vlastitom tijelu osjećate klaustrofobično.“ – (L.T.K.)

S obzirom da se većina simptoma napadaja panike javlja u fizičkom obliku te su često vrlo izraženi, mnoge osobe pomisle da je riječ o srčanom udaru. Dapače, mnoge osobe koje osjećaju napadaj panike često završe na hitnoj pomoći jer misle da je riječ o situaciji koja im ugrožava život. Iako je važno isključiti moguće medicinske uzroke gore navedenih simptoma, panika je ipak njihov najčešći uzrok, ne obratno.

Iako mnoge osobe napadaj panike dožive u par navrata i bez daljnjih posljedica ili ponavljanja, jedan dio njih razvije tzv. panični poremećaj kojeg obilježavaju opetovani napadaji panike u kombinaciji s velikim promjenama u ponašanju ili trajnom napetošću zbog straha od novog napadaja. Simptomi paničnog poremećaja su:

-doživljavanje čestih i neočekivanih napadaja panike nevezanih uz određenu situaciju
-briga i opterećenost novim napadajem
-promjena obrasca ponašanja kao što je izbjegavanje određenih mjesta gdje se napadaj već dogodio
-preuranjena tjeskoba – osoba se ne uspijeva gotovo nikada opustiti jer stalno iščekuje novi napadaj panike, odnosno, osjeća „strah od straha“ koji može djelovati paralizirajuće
-fobično izbjegavanje situacija, ljudi ili mjesta zbog vjerovanja da će se na taj način izbjeći novi napadaj što, u ekstremnom obliku, prelazi u agorafobiju (strah od otvorenog prostora, ali i skup strahova u svezi s javnim mjestima, otvorenim prostorom i mnoštvom ljudi).

Iako točni uzroci napadaja panike i paničnog poremećaja nisu poznati, postoji tendencija njihovog javljanja kao obrasca u obitelji. Također, neki važni događaji u životu mogu biti uzrokom, kao na primjer matura, zaposlenje, vjenčanje, smrtni slučaj i slično, no ponekad ih mogu uzrokovati i neka medicinska stanja:

Prolaps mitralne valvule, manji srčani problem koji se javlja kada je jedan od srčanih ventila ne radi ispravno;
Hipertireoza (hiperaktivan rad štitne žlijezde);
Hipoglikemija (niska razina šećera u krvi);
Korištenje stimulansa (amfetamini, kokain, kofein);
Odvikavanje od lijekova.

U odnosu na određivanje mogućeg fizičkog uzroka, u Japanu je nedavno provedeno istraživanje čiji rezultati ukazuju na to da se osjećaj tjeskobe i napadaji panike mogu javiti kao posljedica nedostatka vitamina B6 i željeza u tijelu. No, riječ je o istraživanju provedenom nad manjim brojem ispitanika i tezi koja se mora još dodatno ispitati.

U kojim slučajevima bi, dakle, trebalo doista posjetiti liječnika? To bi trebalo učiniti ako napadaj panike nakon primjenjivanja načina za njegovo smanjenje traje dulje od 20 minuta, ako se osoba ne osjeća dobro i nakon što se ritam disanja normalizirao, te ako i nakon napadaja srce još uvijek lupa nepravilno ili ako se u prsima javlja bol.

Postoje razni načini na koje si netko može pomoći kod napadaja panike te olakšati svoje stanje i smanjiti simptome:

1. Disanje – udišite duboko što sporije i nježnije možete kroz nos te na isti način izdišite kroz usta. Sklopite oči i usredotočite se na takvo disanje pri čemu može pomoći i brojanje trajanja udisaja i izdisaja. Dapače, ako uključite disanje trbuhom, ova tehnika će biti najučinkovitija od svega. Možda vam od pomoći može biti i jedan naš prethodni tekst Kako prebroditi emocionalno stanje kroz disanje.
2. Pričanje (sa sobom) – govorite (tiho ili u mislima) sami sebi što se događa i što trebate učiniti. Pitajte se, je li riječ o stvarnoj opasnosti ili nelagodi, izbjegavajte razmišljanje poput onog koji započinje s „A što ako…“ i zamijenite ga utješnim poput „Pa što? Paničarim, ali proći će“, te pokušajte sami sebi davati upute o ispravnom disanju.
3. Povratak u sadašnjost – ljudi ne paničare u sadašnjem vremenu nego kada razmišljaju o nečemu što im se može dogoditi u budućnosti ili o onome što se dogodilo u prošlosti. Iz tog razloga se i javlja ono „a što ako…“ razmišljanje. Nastavite raditi ono čime ste se bavili neposredno prije napadaja i uključite se i usredotočite na svoju okolinu (ljude, mjesto), iskoristite ono što se nalazi oko vas. Ako ste, recimo, u trgovini, nastavite s kupnjom – proučavajte cijene, deklaracije, okupirajte um drugim mislima.
4. Rad na tijelu – otkrijte koji dijelovi tijela postanu napeti tijekom napadaja i pokušajte ih opustiti (ruke, čeljust, obrve…). Ako osjećate da ne možete sve odjednom, opuštajte dio po dio tijela kako biste se ponovo počeli osjećati opušteno u okruženju u kojem se nalazite umjesto da pobjegnete glavom bez obzira.
5. Ponavljanje – ovaj korak pomaže kad se počinjete osjećati bolje, ali se javlja novi val napadaja. Nemojte tada pomisliti: „To ne pomaže, meni nema pomoći“ nego se podsjetite da je u redu ponekad osjećati strah te da se s njime najbolje suočiti jer stvarnog bijega nema. Sjetite se raznih situacija u kojima ste bili odvažni kad ste smatrali da to ne možete biti, sjetite se koliko ste napadaja panike već „preživjeli“ i krenite s ovim koracima od početka. Važno je osvijestiti što se događa.

I, na kraju, kako uopće spriječiti nastanak panike i je li to moguće? Svakako jest. Prije svega, krenite polako i otkrijte u kojim situacijama se napadaj panike najčešće javlja. Važno je nakon toga ne izbjegavati ih nego se svjesno suočiti s njima, možda u početku u blažem obliku. Primjerice, ako se napadaji panike javljaju kad ste okruženi mnoštvom ljudi, tada se u početku krećite i posjećujte mjesta gdje će skupina ljudi biti nešto manja.

Svakodnevno, bez obzira na to je li se napadaj javio ili ne, izvodite vježbe disanja. Fizička aktivnost i fizičke vježbe su također vrlo važni jer pomažu u otpuštanju stresa i napetosti dok poboljšavaju raspoloženje i jačaju samopouzdanje. Svakako obratite pažnju na svoju ishranu i nemojte preskakati obroke kako bi razina šećera u krvi ostala stabilna. Pritom izbjegavajte alkohol, kofein i nikotin. I, na kraju, nemojte se bojati potražiti i stručnu pomoć ako su vam česti napadaji paralizirali svakodnevni život. Kognitivna bihevioralna terapija (CBT) može prepoznati i promijeniti negativne obrasce razmišljanja koji hrane napadaje panike.

Ukoliko se obratite liječniku, on će vam možda prepisati i neki od lijekova koji se koriste u svrhu smanjenja simptoma kao što su antidepresivi ili benzodiazepini. Antidepresivima je potrebno nekoliko tjedana dok počnu djelovati i potrebno ih je uzimati svakodnevno dok će benzodiazepini djelovati vrlo brzo (unutar 30 min do sat vremena) no imajte na umu da stvaraju ovisnost te da ih stoga treba oprezno koristiti. Uz to, ovi lijekovi neće sami po sebi riješiti problem te ih je potrebno kombinirati s ostalim tretmanima.

Ukoliko ste se pronašli u ovom tekstu ili smatrate da je netko od vama dragih osoba razvio panični poremećaj ili se sve češće suočava s napadajima panike, krenite hrabro i svjesno u borbu imajući na umu da niste jedini kao i da su mnoge osobe uspješno riješile taj problem i nastavile živjeti ispunjenim i nesputanim životom. To je samo mala prepreka za koju smo sigurni da ju možete brzo i uspješno savladati.