Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Nedavno je svijet potresla šokantna informacija kako Francuska razmatra mogućnost da se legalna suglasnost za seksualne odnose kod maloljetnika spusti s 15 na 13 godina. Ovaj prijedlog je uslijedio nakon odluke suda u kojoj je muškarac starosti 28 godina oslobođen optužbe za silovanje 11-to godišnje djevojčice uz obrazloženje da nije pružala otpor.

Muškarac je naveo djevojčicu da pođe s njim u njegov stan uz obećanje da će je naučiti kako se ljubi no to se završilo sa seksualnim odnosom koji na sudu nije okarakteriziran kao silovanje već kao seksualno iskorištavanje maloljetnika jer “nije postojalo nasilje, prisila, prijetnja ni element iznenađenja”, odnosno da djevojčica nije prisiljena na seksualni odnos. Njena obitelj tvrdi kako je ona jednostavno bila paralizirana od straha te da je smatrala kako nema izlaza te da je prekasno da preuzme bilo što, tako da se prepustila bez otpora, bez emocija i reakcija. U ovoj tužnoj priči uopće nisu uzeti u obzir složeni psihološki faktori u tako mladoj dobi, već se presudi pristupilo kao da se radi o odrasloj osobi. Naime, djevojčica je nakon tog čina krenula kući te je u putem sva u panici nazvala majku govoreći što se dogodilo navodeći kako će “tata misliti da je kurva”. Ovo dovoljno govori o činjenici da se djevojčica nalazila pod veliki pritiskom, uopće se ne snalazeći u toj situaciji.

Stručnjaci naglašavaju da podčinjavanje ne znači i pristanak te da se pitanje pristanka na seksualne odnose ne bi nikada trebalo postavljati u slučaju malodobnih osoba. Konkretno u Francuskoj, zakon navodi da će se seksualni odnosi klasificirati kao sporazumni ako nije postojala prijetnja ili nasilje, no to se ne odnosi na maloljetne osobe starosti do 15 godina. Prema ovome nije jasno kako je uopće došlo do mogućnosti da seksualni odnos između odrasle osobe i 11-to godišnje djevojčice nije okarakteriziran kao silovanje.

Postavlja se pitanje – u kojoj je dobi maloljetna osoba u stanju pravilno psihički reagirati te procesuirati činjenice i okolnosti povezane sa seksualnim odnosima?

Većina europskih zemalja postavila je dobne granice pod kojima se maloljetna osoba zakonski smatra dovoljno zrelom da može dati pristanak na seksualni odnos sa odraslom osobom. Iako i najniža dobna granica užasava, ona od 14 godina, i ona se zakonski primjenuje i to u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji, Austriji ili Italiji, a dobna granica od 15 godina vrijedi primjerice u Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Grčkoj ili Danskoj. S 18 godina to vrijedi u Španjolskoj, Finskoj, Belgiji ili Rusiji, između ostalih, dok je najviša dobna granica za pristanak na seksualni odnos, ona od 18 godina, u Vatikanu, Turskoj ili Malti.

No Francuska ima i iznimku u ovom pravilu. Naime dok se ne dokaže da nije postojalo “nasilje, prisila, prijetnja ili iznenađenje”, seksualni odnos s maloljetnicima – čak i mlađima od 15 godina – smatra se prekršajem, a ne zločinom.

Godine 2005., Cour de Cassation, najviši kriminalistički sud u Francuskoj, propisao je da se prisiljavanje djece očekuje u “vrlo mladoj dobi”. Ova zastrašujuće nejasna formulacija se u praksi uglavnom primjenjuje na djecu mlađu od 6 godina, što znači da se seksualni čin nad djecom starijom od ove dobi potencijalno ne smatra silovanjem kada se nasilje ne može utvrditi. Ona također omogućava da se stanje “paralizirajućeg šoka”, kojeg dožive mnoge maloljetne žrtve, poistovjećuje s pristankom na seksualni odnos.

Alarmantan je podatak da diljem Europe ne postoji jedinstveni zakon o zaštiti djece te da nije postavljena jedinstvena dobna granica ispod koje se bilo kakav seksualni odnos s maloljetnom osobom ne smatra kriminalnim djelom. S obzirom na dobro dokumentiranu povijest pedofilije u svijetu, koja je u prošlo vrijeme bila prihvaćena pod normalno, ne čudi što se ovo pitanje tako slabo proučava. Živimo u društvu tehnološkog napretka no istovremeno ne napredujemo u duhovnom, empatičnom smislu. Djeca se diljem svijeta iskorištavaju u svakom smislu, ponajviše u seksualnom, a ova se činjenica konstantno gura pod tepih. Dapače, kroz medije se potiče seksualizacija djece kroz razne provokativne izvedbe izbora za najljepše dijete pa preko odjevnih i drugih predmeta koji nisu prikladni niti djeci potrebni ili provokativnih reklamnih kampanja. Svijet također prešutno odobrava monstruozne prisilne brakove. Zapravo je prava sramota koliko smo licemjerni kao društvo, odnoseći se prema djeci onako kako se ni životinje ne odnose prema svom potomstvu. Djeca jesu seksualna bića, kao i svako ljudsko biće, no to ne znači da trebamo dozvoliti ili ne reagirati na seksualno iskorištavanje, nego upravo suprotno – trebamo ih na svaki mogući način zaštititi. Cilj treba biti edukacija djece kako bi se mogli psihički nositi sa svojom seksualnošću te kako bi se mogli zaštititi od predatora, ali i zato jer će i ta djeca jednom postati odrasle osobe.

Izvori: The Sun, The NY Times, PBS